Detalji predmeta

• Stanje Polovno

-Izdavač: `Muzej žrtava genocida`
-Povez: Mek
-Pismo: Ćirilica
-Broj strana: 197
-Format: 26 cm
-Stanje: dobro očuvano

Predmetne odrednice: Drugi svjetski rat 1939-1945 – Kozara – 1941-1945 – Ratni zločini – Ustaše – Kozara – 1941-1945 – Srbi – Genocid – Kozara – 1941-1945


Tokom januara i početkom februara 1942. godine ustaški funkcioneri iz Banja Luke i Zagreba isplanirali su masovan pokolj srpskog stanovništva u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike. Glavni organizatori pokolja bili su Viktor Gutić ustaški povjerenik za bivšu Vrbasku banovinu, župnik iz samostana Petrićevac Miroslav Filipović i drugi ustaški funkcioneri u Banjoj Luci i Zagrebu. Ovi zločini izvršeni su „sa znanjem i odobrenjem ustaških vrhova i glavnih funcionera“. U njemu su učestvovale ustaše iz Banje Luke, Motika, Ivanjske, Petrićevca, Šargovca i Druga tjelesna Poglavnikova bojna“ pod vođstvom nadporučnika Josipa Mišlova u jačini nekoliko stotina ustaša.[1]

U jutarnjim satima 6/7. februar ustaše su počele da se razmještaju po rudniku i opkoljavaju pomenuta sela. Toga jutra oko 4 časa desetak ustaša iz Druge tjelesne Poglavnikove bojne došli su u rudnik Rakovac i pobili nekoliko rudara srpske nacionalnosti. Potom je oko 8 časova došlo još 50 ustaša i tada je počela likvidacija svih zatečenih srpskih rudara. Hladnim oružjem ubijeno je 37 rudara srpske nacionalnosti.[2]

Nakon zločina u rudniku Rakovac ustaše su sa pristiglim pojačanjima krenuli u selo Drakulić. Tu su im pomagali lokalni Hrvati, koji su dan prije pokolja bili pozvani „kod crkve u Petrićevcu“ i odatle su odvedeni u „ustaški tabor u B. Luci gdje su nam priredili večeru“. Svi prisutni Hrvati iz Drakulića su nakon večere bili „zakleti ustaškom zakletvom“.[3] Ustaše pod vođstvom župnika Filipovića, nadporučnika Mišlova i drugih, krvavi pir u Drakuliću počeli su pred kućom Đure Glamoča: „gdje je njihov vođa Filipović uzeo u ruke djete Glamoč Đure staro 6 meseci i ustašama održao jedan ohrabrujući govor, da se neboje greha za dela koja treba da čine, nego da ovako postupe kao on, a greh on prima na sebe, ako koji nebi hteo tako ćiniti on će ga ubiti. Odmah je detetu koje je držao u ruci otsekao glavu, pokazujući na taj naćin primjerom ustašama šta im valja ćiniti u našem mestu. Posle toga ustaše su sekirama i noževima pobile ovu grupu od oko 80 osoba u kući Glamoč Đure. Posle toga djele se na tri grupe i kreću kroz selo vođeni od domaćih ustaša u Srpske kuće i ovde sve živo bez razlike na pol i starost pada pod krvavim ustaškim nožem i sekirom. Pokolj je poćeo ujutro rano a do 11 časova pre podne preko 700 leševa ležalo je sa razmrskanim glavama i unakaženim telom po svim kućama… Istog dana oko 4 sata posle podne ustaše odlaze iz sela, a već sutra dan vraćaju se u selo i sa saonicama počinju da izvlaće iz kuća, u kojima su ležali tako reći neohlađeni leševi, sve što im je do ruke došlo, naročito namirnice i rakiju. U ove kuće već posle dva do tri mjeseca ustaške vlasti naseljavaju izbjeglice iz okoline Livna, Duvna, Glamoča i Hercegovine, ovi naseljenici su se zadržali sve do oslobodđenja u Drakulićima.“[4] U ovim zločinima učestvovali su i Hrvati iz Drakulića među kojima su bili: Andrija Golub, Marko Pletikosa, Šimo Pletikosa, Petar Pletikosa, Frido Azler i drugi.

Nakon Drakulića ustaše su nastavile pokolj u Šargovcu: „Tu su ustaše pod vođstvom istog nadporučnika Josipa Mišlova sa organizatorima pokolja i u Šargovcu Miroslavom Filipovićem, Andrijom Golubom, Ivanom Jurićem, Viktorom Nanutom, Markom Pletikosom, Ilijom Golubom i Markom Golubom koji su ih vodili od kuće do kuće, pokazivajući srpsko-pravoslavne kuće, i kao gore što je navedeno vršili pokolje. U Šargovcu je u 22 doma pobijeno 89 žrtava, a na isti način po izvršenju pokolja opljačkali su 23 doma…“[5]

U povratku iz Šargovca ustaše prave pokolj u selu Motike koje se nalazi u neposrednoj blizini grada Banja Luke. Tim ustašama pomagali su domaće ustaše iz Motika, prve komšije pobijenih Srba: „Selo Motike su bile već 6. II. 1942 g. u 4 sata popodne od strane takozvane ‘Legije Motičana’ koju su sačinjavali naoružani meštani a koji su ovi blokadu držali sve do jutra do dolaska ustaške vojske, pa su na svojim mestima ostali i poslije ustaškog ulaska u selo, da bi pazili ako bi neko iz sela pokušao da pobegne da bi ga mogli iz puške ubiti. Vršeći ovu dužnost pucali su za Brković Mirkom koji je uspeo da pobegne iz sela i da se na taj način spase sigurnoj smrti. Ustaše su poslije svoga dolaska u Motike odmah i same blokirale ceo zaselak Todići i Vasići gdje su naseljeni sami Srbi. Prvo su skupili iz više kuća oko 75 osoba, raznog pola i starosti pa čak i djecu iz kolevke, doveli ih pred kuću Vasića Ilije gdje su ih ubijali sikirama… Pošto su pobili sve u zaseoku Todići i Vasići, prelaze mirno preko zaseoka Šobe i Knežići, u kojima su naseljeni katolici i dolaze u zaseok Stijakovići. U ovom zaseoku kuće su raštrkane pa su morali ići od kuće do kuće gdje su pobili također sve živo u kućama. Ovaj strahovit pokolj završen je oko 3 sata poslije podne a za cijelo vrijeme opaljen je iz ustaške puške jedan jedini metak i to na Vasić Stola, koji je pokušao da izbegne smrt od sekire ali je pogođen od metka poginuo… Zajedno sa ovim pokoljem ustaše vrše jednu opštu pljačku sela i to prvi dan naročito odvode stoku a u večer već stižu u Banja Luku. Sutradan se opet vraćaju i pljačkaju sve iz kuća… U ovoj raboti im se priključuju mnogi Motičani iz zaseoka Šobe i Knežići koji odnose svojim kućama jedan dobar deo pljačke, tako da su kuće žrtava ovog pokolja ostale prazne jedino su lješevi, koji su ostali oko 15 dana po kućama davali sliku tog zverskog ustaškog klanja nevinih žrtava.“[6] Od ustaša iz Motika koji su učestvovali u ovom pokolju svjedoci su upamtili ove: Petar Marić, Anto Stepančević, Mato Domazet, Ivo Domazet, Niko Durbić, Jure Durbić, Joso Durbić, Ivo Durbić, Mile Lipovac, Mile Josipović, Joso Josipović, Mile Kasipović i drugi.

Istrebljenje Srba u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šarkovac i Motike, bilo je pažljivo isplanirano i temeljno izvedeno. Likvidirana su srpska sela u blizini Banja Luke koja je trebala biti glavni grad NDH. Zbog toga se i pristupilo čišćenju okoline grada od srpskog stanovništva. Masovno istrebljenje srpskog stanovništva u pomenutim selima imalo je između ostalog za cilj i lakšu asimilaciju Srba iz drugih sela banjalučkog sreza. Tako je npr. bilo u selu Dragočaj: „U toku 1943. g naše selo je bilo pošteđeno od zločina ustaša jer smo poslije pokolja u Drakulićima bili pozvani na jedan skup na kome su pravoslavcima govorili Šalić Toma, Marić Ivica i Komnenović Ivan, a koji je skup održan tri dana posle pokolja u Drakulićima tj. u februaru 1942. g. na kome su nam preporučivali da pređemo na katoličku veru, ako neželimo da pređemo kao oni u Drakulićima i Motikama. Pod ovakom presijom skoro svi pravoslavni iz Dragočaja bili su prisiljeni promeniti veru da bi spasli svoju glavu.“

-Troškove transporta snosi kupac(cena predmeta+Poštarina)
-Poštarina zavisi od težine predmeta
-Šaljem preporučenom tiskovinom ili Post Express službom kako Vama odgovara
-Ukoliko dodje do reklamacije, povratnu poštarinu snosi kupac
-Pouzećem ne šaljem
-Ne šaljem robu van Srbije
-Kontakt isključivo porukama