Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Haldor Laksnes ISLANDSKO ZVONO
Nobelovu nagradu za književnost dobio 1955 godine. Rođen na Islandu 1902, on je već sa sedamnaest godina napisao svoj prvi roman, a otada je stvorio niz djela kao raznovrstan pisac: romansijer, pjesnik, dramatičar, esejist, pripovjedač. Gotovo sva njegova djela, pisana na islandskom jeziku, prevedena su na mnoge druge jezike.
Roman „Islandsko zvono“ pojavio se u olujnim danima Drugog svjetskog rata. Obuhvata jedan sudbonosan period istorije Islanda, kraj XVII i početak XVIII vijeka. To je doba pune političke zavisnosti od Danske, sa mnogovrsnim oblicima bezobzirnog iskorišćavanja, zlostavljanja i mučenja, strašnih epidemija, gladi i masovnog umiranja. Prema svojoj epskoj snazi roman bi se mogao nazvati sagom o islandskom narodu, o najmračnijem i najnesrećnijem vremenu njegove istorije. Ipak, nesalomljiva stihijna snaga podjarmljenog naroda nije mogla biti uništena.
Likovi romana su izvanredno izvajani. Jon Hregvidson, seljak iz Reina, progonjen gotovo pedeset godina zbog ubistva kraljevog krvnika, ogrubio i prekaljen u bezbrojnim nevoljama, iskušenjima, potucanjima i bijedi, a po prirodi bistar, pronicljiv i osjećajan, kao svjestan ili i nesvjestan učesnik zbivanja u zemlji postaje ujedno njihov vjeran pratilac. Drukčiji je Arnas Arnaeus, čovjek prefinjene inteligencije i obrazovanosti, koji je sav svoj život posvetio sakupljanju i pronalaženju starih zapisa o islandskoj prošlosti. Da bi spasao svoj narod od zaborava, on žrtvuje svoju ličnu sreću, ljubav prema divnoj Snejfridir, Islandskom suncu. Tu su još i Magnus, očajnik koji u piću traži utjehu, pa licemjerni i uporni pastor stolne crkve, i čitav niz drugih
U ovoj istorijskoj pozadini radnja romana, komponovana epski kao velika freska, svojim vanrednim bogatstvom likova i impresivnih scena postiže punu umjetničku sugestivnost. Evokator prošlosti, Laksnes je prvenstveno poletan pjenik snaga svoga napaćenog naroda.

Haldour Laksnes (isl. Halldór Kiljan Laxness) islandski je književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1955. godine. Najznačajnija dela su mu „Islandsko zvono“, „Ponovo nađeni raj“ i „Samostalni ljudi“.