Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Dobro očuvano, Gemeinverständlichen Studien über monistische Philosophie, Ernst Haeckel

Уобичајене студије о монистичкој филозофији / studije o monističkoj filozofiji

Ernst Hekel (nem. Ernst Heinrich Philip Haeckel; Potsdam, 16. februar 1834 — Jena, 9. avgust 1919) je bio nemački biolog, prirodnjak, filozof, fizičar, profesor i umetnik.

Hekel je bio profesor zoologije na Univerzitetu u Jeni. Poznat je kao osnivač ekologije, nauke koju je definisao kao ekonomiju prirode, istraživanje totalnih odnosa organizama prema organskoj i neorganskoj okolini i kao učenje o kompleksnim međuodnosima. Bio je i veliki popularizator teorije evolucije.

U čast Ernsta Hekela, njegovim prezimenom nazvane su planine Hekel (engl. Mount Haeckel) u SAD, i na Novom Zelandu, kao i asteroid 12323 Häckel. Kuća u kojoj je Hekel stanovao, Vila Meduza u Jeni, poseduje istorijski važnu biblioteku.

Istraživanja
Hekel je bio zoolog, uspešni umetnik i ilustrator, kasnije i profesor uporedne anatomije. Autor je mnogobrojnih uobičajenih termina (npr. filogenija, ekologija, heterohronija) kao i novog eukariotskog carstva — protistâ (Protista). Većinom su mu zanimanja ležala u evoluciji, iako nije podržavao principe delovanja prirodne selekciju, već lamarkističke ideje[1]. Prvi je naučnik koji je smatrao psihologiju disciplinom fiziologije.

Dao je niz izvornih monografija o morskim beskičmenjacima. Postavio je teoriju gastreje, formulisao biogenetski zakon. Zacrtao je prve genealogije životinjskog carstva i postavio teoriju o nastanku života iz nežive materije. Baveći se razvićem životinja, dao je biogenetski zakon (teoriju rekapitulacije): individualno razviće organizma (ontogenija) je rekapitulacija njegovog evolucionog razvića (filogenije). Svoju ideju argumentovao je i uporednim crtežom razvića embriona kod kičmenjaka, koji se danas smatra previše pojednostavljenim prikazom ovih komplikovanih uporednih odnosa.

Hekel je nacrtao i u knjizi „Umetnički oblici prirode“ (nem. Kunstformen der Natur) publikovao preko 100 detaljnih ilustracija (u boji) različitih životinja i morskih organizama. Kao filozof, napisao je dela Zagonetka Univerzuma (nem. Welträthsel, 1895-1899) i Sloboda u nauci i nastavi (engl. Freedom in Science and Teaching, 1878). tajne sveta / sistem sveta po darvinu i lamarku

Literatura
Charles Darwin (1859). On the Origin of Species (by Means of Natural Selection). London: John Murray. ISBN 84-206-5607-0.
Charles Darwin (2003). The Origin of Species (with introduction by Julian Huxley). Signet Classics. ISBN 0-451-52906-5.
Desmond, Adrian J. (1989). The politics of evolution: morphology, medicine, and reform in radical London. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 0-226-14374-0.
Ernst Haeckel, Freedom in Science and Teaching (1879), reprint edition, University Press of the Pacific, February 2004, paperback, 156 pages, ISBN 1-4102-1175-4.
Ernst Haeckel, The History of Creation (1868), translated by E. Ray Lankester, Kegan Paul, Trench & Co., London, 1883, 3rd edition, Volume 1.
Ernst Haeckel, Kunstformen der Natur ("Art forms of Nature"), 1904, (from series published 1899–1904): over 100 detailed, multi-color illustrations of animals and sea creatures.
Ernst Haeckel, Lebenswunder, Stuttgart, 1904.
Ernst Haeckel, The Riddle of the Universe (Die Weltraetsel, 1895–1899), Publisher: Prometheus Books, Buffalo, NY, 1992, reprint edition, paperback, 405 pages, illustrated, ISBN 0-87975-746-9.
Richard Milner, The Encyclopedia of Evolution: Humanity's Search for Its Origins, Henry Holt, 1993.
Robert J. Richards, The Tragic Sense of Life: Ernst Haeckel and the Struggle over Evolutionary Thought, University of Chicago Press, 2008.
Richardson, Michael K. (1998). "Haeckel's embryos continued". Science 281 (5381): 1285–9. Bibcode:1998Sci...281.1285R. doi:10.1126/science.281.5381.1285j.
Richardson, M. K. & Keuck, G. (2001) "A question of intent: when is a 'schematic' illustration a fraud?," Nature 410:144 (vol. 410, no. 6825, page 144), March 8, 2001.
Richardson, M. K. & Keuck, G. (2002) Haeckel's ABC of evolution and development Biological Reviews (2002), 77: 495–528
M. Ruse, The Darwinian Revolution. Chicago: University of Chicago Press, 1979.
Newman, H.H., 1932, 3rd edition, Evolution, Genetics, and Eugenics, Chicago: University of Chicago Press, p. 30
G.G. Simpson and W. Beck, An Introduction to Biology (New York: Harcourt Brace and World, 1965), p. 241
New Scientist, 9/6/97, p. 23
W. Bock, Book Review Science, May 1969, pp. 684–685
Di Gregorio, Mario A. From here to eternity: Ernst Haeckel and Scientific Faith, Vandenhoeck & Ruprecht, 2005, ISBN 3-525-56972-6
Haeckel, Ernst. (1900). The Riddle of the Universe at the Close of the Nineteenth Century. Harper (reissued by Cambridge University Press, 2009; ISBN 978-1-108-00089-5)
Haeckel, Ernst, Art Forms from the Ocean: The Radiolarian Atlas of 1862, Prestel Verlag, 2005, ISBN 3-7913-3327-5.
Djela čiji je autor Ernst Haeckel na Projektu Gutenberg.
Hopwood, Nick (2014). Haeckel's Embryos: Images, Evolution, and Fraud. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-04694-5. Lay summary (10 January 2015).
Richardson, Michael K., "Haeckel, embryos, and evolution," Science Vol. 280, no. 5366 (15 May 1998) p. 983, 985–986.
Spiro, Jonathan P. (2009). Defending the Master Race: Conservation, Eugenics, and the Legacy of Madison Grant. Univ. of Vermont Press. ISBN 978-1-58465-715-6. Lay summary (29 Septem

Monizam je metafizički ili filozofski stav koji sve pojave svodi na jedan jedinstveni duhovni ili materijalni princip po kojem je svijet ono apsolutno razumljivo samo po sebi i objašnjava se samim sobom, za razliku od dualizma i pluralizma koji prihvataju dva ili više temeljnih principa. Osnivač monizma bio je Ernst Haeckel. Haeckel je od darvinizma učinio neku vrstu religijske prirodne filozofije koju je nazvao monizam. Vjerovao je da će monizam, ta religija znastvenog materijalizma,iskorijeniti ne samo dualizam već i kršćanstvo. Kao protulijek kršćanstvu,monizam je neobična mješavina čistog materijalizma i kvazipanteističkog obožavanja prirode. Po Haeckelu i monistima,kršćanska predrasuda po kojoj svaki pripadnik ljudske vrste posjeduje nematerijalnu dušu imala je za posljedicu zaštitu slabijih od surovosti prirodnog odabira. Monizmu je bila potrebna medicina koja će istodobno liječiti i ubijati. Ova nova medicina neće samo promicati ubijanje već i samoubojstvo.

Nazvan prema grčkoj riječi monos, što znači jedan. Da je bitak (srž, ono što nas čini i ispunjava) samo jedan. Kod Platona je bitak bila ideja.