Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Аутор - особа Ђурчић, Радован
Наслов Opština Šid : geografska monografija / Radovan Đurčić ; [karte i skice Slobodan Bućko ; fotografije Đorđe Karafilović, Sabol Eugen, Živan Radišić]
Врста грађе књига
Језик српски
Година 1984
Издавање и производња Novi Sad : Institut za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta ; Šid : Skupština opštine, 1984 (Šid : Grafosrem)
Физички опис 288 str. : ilustr. ; 24 cm
Други аутори - особа Бућко, Слободан
Карафиловић, Ђорђе
Сабол, Еуген
Радишић, Живан
Збирка Geografske monografije vojvođanskih opština
ISBN (Karton)
Напомене Tiraž 1.000
Bibliografija: str. 2

Opština Šid je jedna od opština u Republici Srbiji. Nalazi se u AP Vojvodina i spada u Sremski okrug.

Opština Šid
Opšte informacije
Površina (2004.)
Poljoprivredna površina ¹
Šume 687 km²
41.430 ha

19.011 ha
Stanovništvo (2002.) 38.973 stanovnika
Prirodni priraštaj (2004.) -6,4 %
Broj naselja 19
Položaj
Administrativna jedinica AP Vojvodina
Okrug Sremski okrug
Sedište opštine Šid
Ostalo
Dužina puteva (2004.) 185 km
Broj zaposlenih stanovnika (2004.) 7.413
Broj osnovnih škola (2003/2004)
Broj učenika 19

3.525
Broj srednjih škola (2003/2004)
Broj učenika 2

708
podaci su preuzeti sa sajta republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije
¹ društvena i individualna poljoprivredna gazdinstva
Geografija
U jugozapadnom delu Vojvodine, kraj magistralne pruge Beograd - Zagreb, prostire se opština Šid s naseljenim mestima: Batrovci, Ilinci, Morović, Jamena, Vašica, Višnjićevo, Kukujevci, Adaševci, Bačinci, Erdevik, Ljuba, Sot, Privina Glava, Berkasovo, Bingula, Molovin, Bikić do i Gibarac.


Mapa opštine
Istorija
Prvi podaci o Šidu su iz XVIII veka, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U XIX veku mesto naseljavaju pored Srba i Rusini iz Ruskog Krstura i Kucure, zatim Slovaci iz Gložana i Pivnica. Početkom XX veka Šid se razvija kao gradsko naselje. Rano se javlja radnički pokret, a u narodnooslobodilačkom ratu čitavo područje bilo je aktivno u organizovanju borbi protiv neprijatelja. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije početkom 1945. godine (Sremski front) vođene su u okolini Šida.

Kultura
U Šidu i okolini privlačne su prirodne i kulturno-istorijske znamenitosti - praistorijsko nalazište Gradina na Bosutu, ostaci grada i crkve u Moroviću, crkva u Molovinu, srednjevekovni grad Berkasovo, grob Filipa Višnjića u Višnjićevu, galerija Save Šumanovića i Ilijanum u Šidu. Grobnica palih boraca na Sremskom frontu i dr.

Privreda
Razvijena je poljoprivreda, industrija, trgovina, uslužne delatnosti i saobraćaj. Poznati su poljoprivredo-industrijski kombinat i hemijska industrija. U ovom delu Srema na domaku Fruške gore poznata su lovišta, izletište Lipovača i manastir Privina glava.

Povezano
Šid
Vanjske veze

Opština Šid na Wikimedijinoj ostavi
Šidski portal
Sremski Oglasi Arhivirano 2008-06-10 na Wayback Machine-u
Sremske Vesti


Sremski okrug
Opštine: Inđija • Irig • Pećinci • Ruma • Sremska Mitrovica • Stara Pazova • Šid

pru
Gradovi i opštine Srbije
Kategorije: Općine SrbijeOpštine u Vojvodini

Šid – nekad i sad
Najmanje dva razloga natjerala su me da ovih dana posjetim Šid, gradić u kojemu sam živio, bar isto toliko, koliko i u rodnome Gibarcu, no zanimljivo je, nikada nisam bio Šiđanin, uvijek su me oslovljavali s – Gibarčane. Prvi je – podaci o posljednjem popisu stanovništva u Srbiji iz 2002. godine, gdje sam zapazio kako Hrvata u Srbiji ima nešto više od 70 tisuća, a u Šidu ih je tek 2086 ili oko 3 posto od ukupnoga broja. Naravno, ne samo u Šidu, već u šidskoj općini, koju čini 19 naseljenih mjesta, a relativno ih je još nešto ostalo u Sotu, Moroviću, Vašici i Batrovcima, dok se broj Hrvata u nekada »hrvatskim« mjestima – Kukujevcima i Gibarcu – smanjio na najmanju moguću mjeru. Drugi je – blagdan Presvetog srca Isusovog, katolički kirbaj u Šidu, nadnevak kada šidski Hrvati svečanom euharistijom slave svoj crkveni god, a koncelebriranu je svetu misu predvodio biskupov izaslanik, vlč. Željko Tovilo, župnik iz Rume, uz nazočnost župnika iz okolnih župa i grkokatoličkih župa u Šidu i Berkasovu.
VRIJEME ZA PAMĆENJE: Pamtim vrijeme kada je šidska općina imala 20-ak posto Hrvata ili gotovo 8 tisuća, a ne tako davno, u proljeće 1945. godine, kada je utemeljena državna komisija za utvrđivanje granice između Srbije i Hrvatske, na čijem je čelu bio Milovan Đilas, stvari su bile još drukčije. Naime, Hrvatska je ulaskom u zajednicu južnoslavenskih zemalja, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, unijela Srijem kao svoj organski dio, no Srijem je brzo zapeo za oko srpskim hegemonima i započele su igre bez granica. Državni ustroj brzo se mijenja i 1924. godine novonastala tvorevina dijeli se na 33 oblasti, ali Šid je još uvijek u sastavu županije Srijemske sa sjedištem u Vukovaru. Nakon kraljeve diktature od 6. siječnja 1929. godine, Kraljevina Jugoslavija dijeli se na 9 banovina, od kojih Hrvatskoj pripadaju samo dvije, Savska sa sjedištem u Zagrebu i Primorska sa sjedištem u Splitu, a Šid s još nekim hrvatskim gradovima, Vinkovcima, Vukovarom i Županjom, pripajaju se Drinskoj banovini sa sjedištem u Sarajevu. Istina, ne zadugo, jer već 1931. godine ovi se gradovi vraćaju Savskoj županiji, ali Šid i drugi srijemski kotari, istočno od Iloka, pripajaju se Dunavskoj banovini sa sjedištem u Novom Sadu. Nepravda je donekle ispravljena stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. godine, kada se Šid i veći dio Srijema vraća pod jurisdikciju Zagreba, ali ne zadugo, jer uskoro počinje Drugi svjetski rat.
Već spomenuta državna komisija imala je zadatak definirati najmlađu granicu, i ona je pošla od Mađarske rijekom Dunavom do Bukina, a onda crtom Ilok-Neštin, Bapska-Berkasovo, Tovarnik-Šid, Lipovac-Batrovci, Podgrađe-Ilinci i Strošinci-Jamena sve do rijeke Save. Išlo se od sela do sela i »prebrojavalo«, a šidski je kotar tada imao 17.869 Srba i 13.008 Hrvata, naravno i drugih nacija, a sela s većinskim hrvatskim pukom bila su Bapska, Gibarac, Ilača, Lipovac, Kukujevci i Strošinci.
CRTICE IZ POVIJESTI: Trgovište Šid u pisanim se izvorima spominje relativno kasno, tvrdi i mr. Radovan Đurčić u svojoj knjizi »Geografska monografija opštine Šid«, jer i čuveni turski putopisac Evli Čelebi navodi u svoje vrijeme Berkasovo, Kukujevce, Ilok, Morović, Raču, ali ne i Šid. Naselje se spominje tek u poslijetursko vrijeme, a u knjizi Franje Vaničeka »Povijest vojne krajine« zabilježeno je kako se Šid ubrzano razvija i da je tu umro apostolski vikar Luka Natalli 1702. godine. I dr. Rudolf Horvat, u knjizi »Srijem-naselja i stanovništvo«, spominje Šid od 1733. godine, ali navodi i Povelju kraljice Marije Terezije od 17. svibnja 1773. godine, kojom se Šid proglašava trgovištem s pravom održavanja sajmova (vašara). Koncem 18. i u 19. stoljeću Šid nastanjuju Mađari, Nijemci, Slovaci, Ukrajinci, Rusini, Židovi i grad se sve više širi. Pučka je škola zabilježena u Šidu 1787. godine, s malo učitelja i malo djece, a 1857. školu je pohađalo 131 dijete (89 dječaka i 42 djevojčice) i učilo ih je četvero učitelja.
Poštanski ured otvoren je u Šidu 1860. godine, desetak godina kasnije i brzojavni, a 1885. otvorena je u prva Šidska štedionica. Godine 1886. uredbom Hrvatskog sabora u Šidu se osniva Kotarski sud, a 1891. Šid je željezničkom prugom spojen s Vinkovcima i Mitrovicom i 7. studenoga otvoren je i prvi željeznički kolodvor. Drugi je kolosijek izgrađen tek 1928. godine, a pruga za Morović i Raču puštena je u pogon 1912. Iste je godine poslije proradila i telefonska centrala, dok je električnu centralu Šid dobio 1927. godine.
KATOLIČKI KIRBAJ U ŠIDU: Još od blagoslova crkve Presvetog srca Isusovog, u Šidu se ovaj blagdan obilježava kao crkveni god šidskih Hrvata, ili bolje rečeno šidskih katolika. Danas dužnost župnika u Šidu obavlja vlč. Duško Milekić, Srijemac, rođen u Petrovaradinu, no podrijetlom iz Vašice, nedaleko od Šida, inače župni vikar ili kapelan u Zemunu. Vlč. Milekić kratko je vrijeme u Šidu, tek 6 mjeseci, no dovoljno dugo da stekne vrlo lijepe dojmove o ovome gradiću. »Nevelika je to katolička zajednica, a o blagdanu Sveta tri kralja blagoslovio sam 250 kuća i stanova, no crkva Presvetog srca Isusovog u Šidu uvijek je puna i nedjeljom i blagdanom. Nažalost, mladih je malo, iako danas imamo prilično djece i mladeži, no to je naša vjero-učiteljica dovela školsku djecu iz Šida i okolnih mjesta, posebice iz Sota. Vjeronauk se u Šidu obavlja u dvjema školama, ‘Sremski front’ i ‘Branko Radičević’, a jedan dio ja kao župnik obavljam ovdje u župi.«
Kako uvijek voli govoriti o brojkama kroz svete sakramente, vlč Milekić je pohvalio vjerski život katolika u Šidu, no brojke su skromne, kao u većini srijemskih mjesta. Kako je ovdje tek kratko vrijeme, podijelio je tek tri sakramenta krštenja, sakrament ženidbe ili vjenčanja još nije imao, a sakrament potvrde dijeljen je prošle godine, ali on tada nije bio ovdje. Imao je 15-ak ukopa.
Na misi srećem i poznata lica. Petnaest godina i nije neka distanca. Josipa Hodaka znam još iz mladićkih dana, sretali smo se na kirbajevima u Kukujevcima, Iloku, Ilači, Bapskoj. »Mene s Kukujevcima vežu i rodbinske veze, tetku sam imao tamo, i odlazio redovito na Trojstvo, a u Ilaču i Bapsku smo uvijek išli kod Gospe, dok smo u Ilok odlazili k svetome Antunu. Sada je hrvatska zajednica u Srijemu značajno smanjena, pa češće odlazimo i na mise u Gibarac i Kukujevce, a odlazimo i u Morović, Vašicu i Batrovce i, naravno, redovito na misu u Šidu, jer ja sam ovdje i član ekonomskog vijeća u crkvi«, kaže Josip.
Slaže se s njim i vjeroučiteljica i nastavnica matematike Jelka Ćurčić, koja s još nekoliko skupina žena skrbi za održavanje crkve. »Vidjeli ste kako smo uredili crkvu za naš crkveni god, ta sve je čisto i uredno, sve blista. Ima nas tri skupine žena, pa kako nas red uhvati, a za kirbaj smo se organizirali i dolazio je tko je koliko mogao«, rekla nam je Jelka.
Janja Faraga žali
istorija šida