Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Mljet
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovo je stranica o otoku Mljetu. Ako tražite općinu Mljet, pogledajte ovdje: Mljet (općina).

Mljet
Croatia - Mljet.PNG

Lokacija Jadransko more
Država Hrvatska
Površina 98,015857[1] km²
Obalna linija 135,185 km
Broj stanovnika 1111
Zalaz Soline.jpg
Mljet (lat. Melita, tal. Meleda) je osmi po veličini otok u Hrvatskoj, jedan od najvećih južnodalmatinskih otoka te ujedno najjužniji i najistočniji od većih hrvatskih otoka. Mljet pripada dubrovačkoj skupini otoka i njezin je najveći otok. Jednako kao i danas, Mljet je svu svoju povijest gravitirao isključivo ovom području. Nalazi se u neposrednoj blizini Dubrovnika, Korčule, Elafitskih otoka, a od poluotoka Pelješca ga dijeli Mljetski kanal.

Zbog jednakog naziva u rimskim, a kasnije u spisima na latinskom jeziku, Mljet je kroz povijest vrlo često bio zamjenjivan otokom Maltom te se danas dvije svjetski poznate legende o brodolomima Homerovog Odiseja te sv. Pavla (bez obzira na navod u Djelima apostolskim 27.39-28.11 u kojem se nedvojbeno kaže kako se brodolom dogodio dok su plovili Adriom i bez obzira što na Malti nikad nisu postojale zmije otrovnice, a na Mljetu su istrebljene dovođenjem mungosa) pripisuju većoj i svjetski poznatijoj Malti. Kao podsjetnik da bi drevna Ogigija mogao biti i Mljet, danas na otoku postoje Odisejeva špilja te hrid sv. Pavla kao i zavjetna crkvica u istočnom dijelu otoka. Jednako tako, bez obzira što hrvatski kinolozi i povjesničari veterine smatraju kako maltezer potječe s Mljeta, što priznaje većina kinoloških stručnjaka [2][3][4][5][6][7][3][8][9] koji se pozivaju na Kalimaha Kirenjanina, Plinija Starijega i Stjepana Bizantinca i to se danas češće pripisuje Malti.

Mljet je otok šarolikog životinjskog svijeta i izvornih šuma alepskog bora, bora pinije i hrasta crnike. Smatra se najpošumljenijim i najzelenijim hrvatskim otokom, čiji je zapadni dio zaštićen kao prvi jadranski nacionalni park, a istočni dio kao rezervat prirodnih rijetkosti.

Većih naselja na Mljetu nema poglavito zbog loše ekonomske razvijenosti otoka što je rezultiralo permanentnim iseljavanjem mlađeg stanovništva. Stanovnici otoka Mljeta zovu se Mljećani i Mljećke (često se krivo navodi izraz Mljećanke). Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, 99% stanovnika su Hrvati [10], 96% stanovnika su katolici [11] te su jedini otočani (uz stanovnike Elafita) koji govore štokavskim narječjem i to ijekavskim govorom.


Sadržaj/Садржај
1 Opći podaci
2 Reljef
3 Klima
4 Povijest
4.1 Ilirsko stanovništvo na Mljetu
4.2 Dolazak Grka i Rimljana na Mljet
4.3 Mljet u vlasti Neretvanske Paganije
4.4 Vladavina Zahumlja, Duklje i Raške
4.5 Benediktinska vlast na Mljetu
4.6 Dubrovačka vlast na Mljetu
4.7 Mljet u 20. stoljeću
5 Stanovništvo
5.1 Naselja na otoku
6 Biljni i životinjski svijet
7 Vode
8 Promet
9 Gospodarstvo
10 Obrazovanje
11 Spomenici i znamenitosti
12 Zanimljivosti
13 Povezani članci
14 Književnost i literatura
15 Izvori
16 Vanjske poveznice
16.1 Ostali projekti
Opći podaci

Malo jezero.
Mljet se nalazi u dubrovačkom arhipelagu i njegov je najveći otok. Površina mu iznosi 100,4 km2. Izduženog je oblika jer je dug 37 kilometara, a širok samo 3 kilometra. Od poluotoka Pelješca ga dijeli Mljetski kanal. Proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Smatra se najšumovitijim otokom na Jadranu, više od 70% površine je pokriveno šumama, a unutar nacionalnog parka pokrivenost prelazi i 90%, zbog toga i ima nadimak najzeleniji otok Hrvatske.

Reljef

Uvala Lastovska - vrlo razvedena sjeverozapadna obala Mljeta
Mljet se nalazi unutar izobate od 100 metara što pokazuje da je nekoć bio sastavni dio susjednog kopna, kao i svi hrvatski otoci. Reljef otoka ima raščlanjen i vrlo dinamičan izgled. Najviši vrh otoka je Veliki grad (514 m), dok u isto vrijeme mnogi vrhovi prelaze 300 metara. Uzduž otoka postoje mnoge kraške udoline (polja) te stotinjak manjih dolova. Oko Mljeta ima više otočića i grebeni.

Litološki sastav Mljeta je prilično jednostavan. Otočni trup je izgrađen od vapnenca i dolomita mezozojske starosti. Neki stručnjaci tvrde kako na Mljetu postoje predjeli s vulkanskim stijenama. Geološki najstariji dijelovi otoka, gornjojurske naslage, se nalaze na relativno uskoj zoni u središnjem dijelu južne obale. Padine nagiba veće od 55 stupnjeva, strmce, nalazi se na jugozapadnoj obali otoka. Skoro su okomiti i izloženi otvorenom moru i velikim valovima koji ih oblikuju abrazivnim djelovanjem. Strme padine najčešće su pokazatelji dubokog mora odmah uz obalu, pa tako neki strmci završavaju tek na 80 m dubine. Na dnu Malog jezera prisutne su dvije duboke jame koje se protežu do dubine od 38 i 50 m. Kao tipični krški otok, Mljet je bogat špiljama i jamama od kojih se dubinom ističe 77 m duboka jama na Brekalcima. U jami Jarač na ponti od Graca kraj Polača nalaze se rijetki sedreni stalaktiti, karakteristični po tome što rastu kalcificiranjem biljaka koje žive na njima. Ovi stalaktiti su prvi put u Hrvatskoj zabilježeni 2007. godine u špilji Galičnjak na jugoistočnom dijelu otoka. Osim kopnenih, brojne su i morske špilje i jame.

Mljetska je obala vrlo razvedena, dok se posebno ističu sjeverozapadne obale (Veliko i Malo jezero, uvale Lastovska i Pomena te zaljev Polače) i jugoistočne obale (Saplunara).

Klima

Zaljev Polače, snijeg na Mljetu (snimljeno u veljači 2009. godine)
Mljet pripada mediteranskom klimatskom području pa su ljeta suha i duga, dok su zime kišovite i blage. Proljetno – ljetno razdoblje je najčešće obilježeno suhim, toplim, sunčanim i vedrim vremenom, dok kiša pada samo u slučaju nevera ili jakog južnog vjetra. U ljetnim mjesecima najčešći je vjetar maestral. Jesensko – zimsko vrijeme je prilično svježe jer znade puhati jaka bura. Kiše su česte zbog izloženosti južnim vjetrovima. Temperatura se rijetko spušta ispod nule, a snijeg u pravilu padne jednom u desetljeću.

Povijest
Otoci Jadranskog mora po svom prirodnom položaju su oduvijek gravitirali Sredozemlju, ali i neposrednom dinarskom zaleđu, odakle su došli i prvi stanovnici na Mljet.

Ilirsko stanovništvo na Mljetu
Glavni članak: Ilirsko stanovništvo na Mljetu

Ostaci Ilirske gradine na brdu iznad Velikog jezera na Mljetu
Prvi stanovnici na Mljetu bili su Iliri iz plemena Ardijejaca, koji su, preko luke Prapratno na poluotoku Pelješcu, došli na Mljet prije 4000 godina. Prvi doticaj s Mljetom imali su u lukama Sobra i Okuklje, jer su bile najbliže Pelješcu, ali su također došli u doticaj s lukama Polače i Kozarica. Došavši na potpuno pošumljeni otok, polako su se naseljavali uz izvore pitke vode i uz rubove otočkih dolova. Živjeli su u malenim nastambama sagrađenim od suhozida, dok su ih pokrivali granama makije i bora. Bavili su se stočarstvom, poglavito uzgojem koza i ovaca, lovom i ribolovom. Postepeno su krčili šume, što je primarno bio posao muškog stanovništva, dok je žensko stanovništvo na prokrčenim dijelovima sadilo žito. Živjeli su u manjim i većim plemenima, koji međusobno nisu komunicirali jer su bili pretjerano neprijateljski raspoloženi. Dokaz tome su mnogobrojni ostaci tzv. gradina, koje su služile za obranu od neprijateljskog plemena ili za obranu od zajedničkog nemljetskog neprijatelja. Gradine nikad nisu pronađene u blizini mora, već su sve, bez iznimke, na srednje visokim i lako obranjivim uzvišenjima. Način gradnje i odabir mjesta skoro je identičan za sve pronađene gradine. S jedne strane je neprelazna prirodna barijera, a s ostalih strana su gradili zidove od nekoliko slojeva kamenja, pa se za vrijeme sukoba u gradine moglo skloniti više od 100 ljudi. Na mjestu gradine uvijek je bio dobar pogled na okolicu, najčešće na okolna brda, polja te more. Mnoge su gradine bile okrenute prema Mljetskom kanalu. Ilirsko je stanovništvo bilo gušće naseljeno na sredini otoka i u zapadnom dijelu (na tom je području pronađeno najviše ostataka gradina i grobova, dok ih je na istočnom dijelu mnogo manje.

Dolazak Grka i Rimljana na Mljet
Glavni članak: Rimska palača u Polačama (Mljet)
Glavni članak: Dalmacija (rimska provincija)

Vilino vrelo (Vodice), nepresušni izvor pitke vode nedaleko od Polača, koji kad se napuni, tvori maleni bazen kojeg nastanjuju žabe
Prvi povijesni zapisi o otoku Mljetu vezani su za grčke moreplovce, koji su, ploveći prema svojim kolonijama na Korčuli, Visu i Hvaru, sigurno prolazili kroz Mljetski kanal te se sklanjali u mljetske uvale za vrijeme jakih južnih vjetrova. Osim za vrijeme nepovoljnog vremena, Grci su se sklanjali u zaljeve Sobra i Polače zbog izvora pitke vode, koji su bili u blizini morke obale. Materijalnih dokaza o stanovanju Grka na Mljetu nema pa se dâ zaključiti kako Grci Mljet nisu ni naseljavali, već su ga koristili za odmor i kao zaklon od lošeg vremena. Dokaz tome su podmorska nalazišta grčkih amfora u današnjim lukama Okuklje, Sobra i Polače, koja su nastala usred stradavanja brodova u nevremenu ili za vrijeme gusarskih napada lokalnog stanovništva. Mljet je pod vlast Rimljana došao 167. godine pr. n. e. kad je ardijejski vladar Gencije zaratio protiv Rima i u tom ratu bio pobjeđen. U to su vrijeme Rimljani osvojili područje do današnje Albanije. Vlast Rima na Mljetu je bila nominalna jer su Iliri i dalje gusarili Mljetskim kanalom. Prve konkretne podatke o Mljetu nalazimo kod rimskog pisca Apijana, koji je opisivao ratove cara Augusta s lokalnim stanovništvom na Mljetu. Apijan u svojem djelu De rebus Illyricis navodi kako je August razorio ilirski grad Melitusu 35. godine pr. n. e. zbog učestalih gusarskih napada na rimsko brodovlje. Pokoravanjem lokalnog stanovništva, Rimljani u zaljevu Polače, tokom 3. stoljeća, počinju graditi impozantnu palaču u kojoj je stolovao rimski upravitelj ovog posjeda. Palača je imala i obrambenu funkciju, o čemu svjedoče dvije jake kule na njezinim krajevima. Uz palaču, tokom vremena, izgrađene su i dvije ranokršćanske bazilike i terme, što ukazuje da je u palači, osim upravitelja, živjelo i svećenstvo i, što upućuje da je P