Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Literatura
Andrić, Stanko (2008). „Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest”. Scrinia Slavonica (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje) 8. ISSN 1848-9109.
Škiljan, Filip (2010). „Stradanje Srba, Židova i Roma u virovitičkom i slatinskom kraju tijekom 1941. i početkom 1942. godine”. Scrinia Slavonica (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje) X, 1. ISSN 1848-9109.
„Arhijerejska namjesništva”. Eparhija Pakračke-slavonska SPC.
Nadilo, Branko (2005). „Crkva pohođenja Blažene djevice Marije u Voćinu”. Građevinar 57.
Srna (2013). „Uništena kapija pravoslavne crkve u Voćinu, dan nakon komemoracije”. Blic onlajn.
Kašić, Dušan (28. 2. 2016). „Srbi u opštini Voćin, Hrvatska”. Makroekonomija.
IN4S (7. 12. 2013). „Opet vandali ruše srpski crkve po Hrvatskoj”.
Agencije (2013). „Komemoracija pobijenim Srbima Voćinskog kraja”. Glas Srpske (Banja Luka: AD "Glas Srpske"). ISSN 2303-7385.
Žarković, Petar (2015). „Do kraja 2017. Drvo-trgovina zapošljavat će 250 radnika”. Glas Slavonije (Osijek: Glas Slavonije d. d.). ISSN 1333-9486.
Martinović, Anita (2016). „Hrvatski paradoks - Općina Voćin najmlađa po stanovništvu, a zadnjih godina izgubili čak dva razreda učenika!”. u: Darija Livaić. Amsterdam: Nova TV d.d..
Nadilo, Branko (2005). „Obrambene građevine zapadnog i sjevernog Papuka”. Građevinar (Zagreb: Hrvatski savez građevinskih inženjera) 57-3. ISSN 1333-9095.
„Zločini u Voćinu – Sjećanje na sve žrtve”. Zagreb: Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. 2013. Arhivirano iz originala 2018-09-21. Pristupljeno 2016-11-01.
Škiljan, Filip (2010). Kulturno – historijski spomenici zapadne Slavonije s pregledom povijesti zapadne Slavonije od prapovijesti do 20. stoljeća. Zagreb: Srpsko narodno vijeće. ISBN 978-953-7442-07-1. Arhivirano iz originala 2016-04-12. Pristupljeno 2016-11-01.
Slaven Ravlić, ur. (2013). „Hrvatska enciklopedija mrežno izdanje”. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6.
„Biskupija darovala spomenik voćinskim žrtvama rata”. Večernji (Zagreb: Večernji list d.o.o.). 2010.
„Biskup Škvorčević blagoslovio spomenik U Marijinu naručju”. Večernji (Zagreb: Večernji list d.o.o.). 2010.
„Lokalna razvojna strategija 2013-2014 Lokalna akcijska grupa Marinianis”. Virovitica: Razvojna agencija Vidra.
„Općine na područjima posebne državne skrbi Republike Hrvatske”. Knin: HDK. 2016.
„Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011. Stanovništvo prema državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku”. Državni zavod za statistiku RH. 2013.. ISSN 1333-876. Pristupljeno 6. 11. 2016.
Benković, Stejpan (2006). „Geografska obilježja pakračko - lipičkog kraja”. Zbornik (Pakrac: Povijesno društvo Pakrac-Lipik) 3. ISSN 1845-111X. Arhivirano iz originala 2016-08-12. Pristupljeno 2016-11-08.
Kokot, Jovan (1987). 12. slavonska brigada. Beograd.
Kavgić, Milan (1990). Verna brda - Dvanaesta slavonska proleterska brigada. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.
Srdanović, Slobodan (1998). Pale Ratna hronika - Kako je formirana Srpska autonomna oblast Romanija. Beograd: Svet knjige.
Bačić, Dorotea (2009). Srednjovjekovna baština Parka prirode Papuk. Velika: Javna ustanova Park prirode Papuk. ISBN 978-953-99456-3-1.
Vanjske veze
Geographylogo.svg Ovaj članak o geografiji je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako da ga proširite.
Gradovi i općine Virovitičko-podravske županije
Gradovi
Orahovica | Slatina | Virovitica

Općine

Crnac | Čačinci | Čađavica | Gradina | Lukač | Mikleuš | Nova Bukovica | Pitomača | Sopje | Suhopolje | Špišić Bukovica | Voćin | Zdenci

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj
Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija

Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj
Voćin
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu
Voćin
Voćin in winter 2009 (1).JPG
Rekonstruisana katolička crkva Sv. Marije u Voćinu

Grb
Grb
Osnovni podaci
Gradonačelnik Predrag Filić
Županija Virovitičko-podravska
Grad Voćin
Stanovništvo
Stanovništvo (2001/2011) 2.382
Gustina stanovništva 8 st./km²
Geografija
Koordinate 45°37′N 17°33′E / 45.62°N 17.55°E
Nadmorska visina 215 m
Površina 295,80 km²
Voćin na karti HrvatskeVoćinVoćin
Voćin na karti Hrvatske
Ostali podaci
Poštanski kod 33522 Voćin
Pozivni broj 033
Registarska oznaka SL

Koordinate: 45° 37′ 12" SGŠ, 17° 33′ 00" IGD
Voćin je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj. Nalazi se u Virovitičko-podravskoj županiji.


Sadržaj/Садржај
1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Uprava
4 Povijest
5 Gospodarstvo
6 Slavni ljudi
7 Spomenici i znamenitosti
8 Obrazovanje
9 Kultura
10 Sport
11 Izvori
12 Literatura
13 Vanjske veze
Zemljopis
Općina obuhvaća naselje Voćin i još 20 naselja: Bokane, Ćeralije, Dobrić, Donje Kusonje, Đuričić, Gornje Kusonje, Gornji Meljani, Hum, Hum Varoš, Kometnik-Jorgići, Kometnik-Zubići, Kuzma, Lisičine, Macute, Mačkovac, Novo Kusonje, Popovac, Rijenci, Sekulinci, Smude.

Naselje Voćin se nalazi na obali Voćinske rijeke u Slavoniji, u podnožju Papuka, 23 km jugozapadno od Slatine, na 215 m apsolutne visine.[1]

Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011, u općini Voćin je bilo 2.382 stanovnika, od čega se 2.147 (90,13%) stanovnika izjasnilo kao Hrvati, njih 211 (8,86%) se izjasnilo kao Srbi, dok se njih 14 (0,59%) nije izjasnilo po nacionalnosti.[2]

Prema popisu iz 1991. godine, naselje Voćin je imao 1.569 stanovnika, od kojih su se njih 1.009 (64,30%) izjasnili kao Srbi, 426 (27,15%) kao Hrvati, 65 (4,14%) kao Jugoslaveni, a bilo je i 59 (3,76%) neopredeljenih. Grad se do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj (1992) nalazio u sustavu bivše općine Podravska Slatina.

Dvadeset godina kasnije, 2011. u samom naselju Voćin bilo je 1.191 stanovnika, dok sela Dobrić, Đuričić, Kuzma, Lisičine i Popovac u ovoj općini nisu imala nijednoga stanovnika.[3]

Površina općine Voćin je 2011. iznosila 295,80 km², a gustoća 8 stanovnika po km².[4]

Voćin je 2011. bila demografski najmlađa općina u Hrvatskoj, s prosječnom starošću stanovnika od 32 godine.[5]

Uprava
Načelnik općine Voćin, Predrag Filić (HDZ).

Dan općine je blagdan Male Gospe.

Povijest
Današnje mjesno ime Voćin potječe od srednjovjekovnog oblika koji se u latinskim ispravama obično bilježio kao Athyna, a ponekad i kao Atina, Othina, Achyna, Agyna ili slično, što označava baštinu ili očevinu.[6] Mjesto se nazivalo još i Vučin.[7]

Početkom 13. stoljeća područje Voćina se nalazilo u sastavu vlastelinstva Novak, u posjedu Gyule Šikloškoga iz roda Khan i roda Tome „Bana“. Kralj Karlo I. Robert darovao je 1317. voćinsko vlastelinstvo članovima roda Aba.[1]

Voćin se prvi put spominje 1334. u popisu župa zagrebačke biskupije, gdje se navodi crkva Sv. Nikole u podgrađu Voćina. Voćin je u to doba bio u rukama plemstva iz plemena Aba, koje je izumrlo 1434. Potom su ga držali Gorjanski, do izumiranja 1484.[8]

Nakon toga je Voćin promenio više vlasnika. Prema ondašnjim običajima Voćin je pripao kralju Matiji Korvinu kralj Matija Korvin, zatim Katarini – udovici kneza Ivana Krbavskog i Eufrozini – udovici Joba Gorjanskog, obitelji Somi, koje su 1496. osnovale opservantski franjevački samostan u Voćinu, posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Od 1507. Voćin je pripao Benediktu Batthyaniju, čiji su ga naslednici držali do dolaska Turaka.[1]

Nakon što su Turci osvojili grad (1538), oni su na vrhu kupastog uzvišenja sagradili grad od kamena,[9] na približno 300 m n/v,[10] iz kojeg su se uspješno branili 144 godine. Osnovna karakteristika ovog uzvišenja je bio to što je pružao velike mogućnosti za organizovanje odbrane.[9] U voćinskoj tvrđavi bilo je oko pedesetak vojnika, dok je naselje ispod nje imalo oko 70 kuća.[7]

U Voćinu su pored Turaka živjeli dijelom i pravoslavni Srbi koji su doseljavani iz središnjih srpske oblasti iz slivova rijeka Ibra, Lima, Pive, Tare, gornje Drine i Neretve, odakle su porijeklom i drugi Srbi naseljeni u Slavoniji. Voćinski Srbi su i za vrijeme Turaka, a poslije i za vrijeme austrijske vlasti bili graničari, davali pogranične straže i ratovali.[11]

Prilikom povlačenja Turaka (1687), njihovi domovi u Voćinu su dosta stradali, osim što ih je razorila austrijska vojska, palili su ih i sami Turci pri povlačenju.[11] Voćin je temeljito opustošen.[7] Razrušena je utvrda na brežuljku i ona nakon toga nije više obnovljena. Sačuvan je njezin relativno mali dio. Ruševine voćinske utvrde bile su dobro vidljive sve do ranog 20. stoljeća.[10] Uništen je i stari kameni franjevački samostan koji su Turci bili pretvorili u kamenolom.[7]

Nakon izgona Turaka u gradu Voćinu je stanovalo malo krišćana, pravoslavnih i rimokatolika. Po njihovim imenima i prezimenima se lako može utvrditi srpska većina.[11]

Prije Turaka Voćin je bio rimokatolički crkveni centar. Prema popisu iz 1698, spominju se ruševine franjevačkog samostana Svih Svetih, ženski manastir Svete Klare i župna crkva Svete Ane.[11]

Oslobođenjem od Osmanlija Leopold I. Habsburški darovao je Voćin obitelji Caraffa, 1765. pripalo je Dvorskoj komori, a 1777. Ivanu Nepomuku Jankoviću de Pribert. Sa smrću Ladislava Jankovića,[1] od njegove porodice 1896. ga je kupio kupio veleposjednik Edmund Guttman de Gelse i njegova braća iz Velike Kanjiže, nakon čega je Voćin doživeo veliki gospodarski procvat. Na Zvečevu je izgrađena tvornica stakla, a zatim željeznička pruga, koja je Voćin povezala s Čačincima, te sanatorij za plućne bolesti.[7]

Voćinska pravoslavna paro