Detalji predmeta

• Stanje Nekorišćeno

HADŽI TOMISLAV VOJINOV BORIČIĆ
PREDRAG T. ŠĆEPANOVIĆ

RODOSLOV I PORIJEKLO BORIČIĆA IZ DUŠAKA 1658-2019.

Izdavač - Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća Crne Gore, Podgorica

Godina - 2020

438 strana

24 cm

ISBN - 978-9940-27-159-6

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Vasojevićko Kolo
Predgovor
Porijeklo
Vojvoda Stevan - Stevo Vasojević
Knez Arađije Vasojević
Bliži predak Vaso Vasojević
Razgranavanje Novakovića
Razgranavanje Boričića
Druga bratstva istoga imena

RODOSLOV

GRUPISANJE VAŽNIJIH PODATAKA
Odred 300 Vasojevića
Učesnici ratova 1871 - 1912. godine
Učesnici ratova 1912 - 1918. godine
Period između dva svjetska rata
Crkva na Nožici
Selo Duške
Priče
Pjesme
Narodne izreke
Boričići u dokumentima
Fotografije
Pogovor
Jedno mišljenje o knjizi
Recenzija
O autorima
Literatura
Fusnote


"Vasojevići su najrasprostranjenije i najbrojnije srpsko pleme. U prirodnim granicama prostiru se od Nožice ispod Vjetrenika do rijeke Lješnice iza Berana i od planine Prokletija iza Gusinja do Rečina iznad Kolašina.

Bratstvo Boričić, iz Dušaka u Lijevoj Rijeci, kolijevci Vasoje- vića, ogranak je velikog i razgranatog podbratstva Novakovići u plemenu Vasojevići. Kao osnova za pisanje monografije bratstva Boričić iz Dušaka poslužile su nam rodoslovne tablice nekoliko autora iz pojedinih ogranaka. Za „Zejoviće“ rodoslovnu tablicu je pripremio i obradio Bogdan - Mišo Vujadinov Boričić (2001), iz Podgorice, za Durkoviće“ tablicu je pripremio Jagoš Jovanov Boričić (Calić) iz Niša (1979), a za „Novoviće“ tablicu je pripremio Novak Ananijev Boričić iz Podgorice (2014). Svaka tablica je gotovo tačna, sem nekih manjih dopuna.

Na rodoslovnoj tablici autora Novaka A. Boričića ispisan je tekst sljedeće sadržine: „Ja, Novak Ananija Radosavova dadoh sebi u zadatak da ostavim pisani trag o mojim Boričićima (Novovićima), potomcima Spasoja Novova. Učinjeh to na Svetoga Savu (27. 01. 2014), uz Božju pomoć, na sreću i napredak potomcima i vječnu zahvalnost svojim časnim precima, roda svoga Vasovoga a najvećega Srpskoga plemena u vaskolikom Srpstvu. A sve uz bratsku pomoć braće: Vojislava Milorada Komnenova i Mladena - Puca Mitrova. Trudismo se da zabilježimo ono što znamo na osnovu usmenih predanja a ne na osnovu pisanih tragova, jer ih na žalost nema. Pa draga moja braćo i sinovci: do-dajte, dopišite, ispravite... Duboki su i dugački naši korijeni. Sa željom da se ovaj niz nikad i niđe ne prekine bratski vas pozdravljam."

Priređivačima ove monografije došla su do ruku neka dokumenta i zapisi iz Državnog arhiva na Cetinju, koja javnosti do sada nijesu bila poznata, kao i određena literatura manje poznata našim bratstvenicima. Iz tih dokumenata, kao što je, recimo, najstariji popis stanovništva za dacije Ljevorečke kapetanije, iz 1874. godine, saznali smo za nova imena bratstvenika Boričić koji nijesu obuhvaćeni pomenutim rodoslovnim tablicama. Ili, iz Protokola pasoša od 1868. do 1905. godine može se vidjeti da je postojao izvjesni broj Boričića iz Dušaka koji su imali potrebu za nekim putovanjem izvan Knjaževine Crne Gore, o čemu potomci ništa ne znaju. Takođe, kao primjer, navodimo i knjigu dr Branka Petričevića, Zulumi aga i begova u Kosovskom vilajetu, koji je koristio građu iz Državnog arhiva Srbije u Beogradu, ali i brojnih drugih arhiva, gdje se pominje da je u Srbiji, samim početkom XX vijeka, s jednog na drugo mjesto selilo nekoliko porodica i pojedinaca bratstva Boričić preko čijih potomaka smo kasnije saznali da su dalekim porijeklom iz Vasojevića, a da se o tome ništa ne zna, ili se samo djelimično zna. Sva ta, i slična, do sada nepoznata dokumenta, objavljujemo na kraju monografije u originalu.

Držeći se poruke Novaka Ananija Radosavova Boričića,pa draga moja braćo i sinovci: dodajte, dopišite, ispravite..." i koristeći se do sada nepoznatim dokumentima, stvorili smo jednu sasvim novu sliku rodoslova bratstva Boričić iz Dušaka: narodno predanje nadopunjeno je pisanim tragovima koji se mogu pratiti neprekidno od početka XIX vijeka. I sam rodoslov Boričića se naučno može uklopiti u period do kraja XV vijeka, kada se u turskom popisu Lijeve Rijeke pominju pojedini direktni preci bratstva Boričić. Određivanjem po 30 godina sredovječnosti svakoj generaciji predaka i potomaka, zaključujemo da je kazivanje pamtiša i pomenutih sastavljača rodoslovnih tablica približno tačno.

Glavna vodilja u istraživačkom radu bila nam je knjiga Milorada Mojaševića, daljim porijeklom Boričića, iz Slatine kod Andrijevice, koji je u svojoj seoskoj hronici Slatina i Slatinjani, zapisao glavne i osnovne smjernice nastanka i razgranavanja bratstva Boričić u Lijevoj Rijeci, a ta literatura je, takođe, manje poznata. Takođe nam je od posebne koristi bila Hronika sela Štitkova kod Nove Varoši, autora Milosava - Miša Obućine.

Rodoslov i porijeklo Boričića iz Dušaka (1658 – 2019) Posebnu zahvalnost dugujemo bratstvenicima koji su nam dostavljali tražene podatke:

Iz ogranka,,Vučetići“: Anđelku Miodragovom Boričiću iz Cetinja; Miru Radoševu Boričiću iz Podgorice Milii Milovu Boričiću iz Banjaluke; Mitru Miljanovu Boričiću iz Podgorice; Aleksandru Zoranovu Boričiću iz Niša; Petru Milomirovom Boričiću iz Niša; Zoranu Radojevu Boričiću iz Prokuplja; Ireni Svetislavlavovoj Calić, iz Beograda; Dušanu Novakovom Caliću iz Leskovca; Zoranu Jeliću iz Dobrog Dola (Kuršumlija). Iz ogranka „Zejovići“: Bogdanu – Mišu Vujadinovu Boričiću iz Podgorice; Časlavu i Nikoli, Jakšinim, Boričići iz Bjelojevića -Mojkovac: Zorici Šćepanovoj Boričić iz Potrka - Bijelo Polje i Radivoju - Gaju Dragišinu Boričiću, iz Podgorice; Ranku Batrićevu Boričiću iz Podgorice.

Iz ogranka „Novovići“: Novaku Ananijinom Boričiću iz Podgorice; Vojislavu Miloradovom Boričiću iz Podgorice; Boru Milentijevom Boričiću iz Podgorice; Marku Milanovom Boričiću iz Goražda - Polica na Veselin Miloševom Boričiću iz Koljenovića (Gusinje); Dragiću - Batu Savovom Boričiću iz Ljutotuka (Danilovgrad); Branislavu Jagoševom Boričiću iz Novog Pazara. Za iseljene Boričiće: Radošu Žarkovom Boričiću iz Štitkova; Đorđu Milekinu Boričiću iz Štitkova; Milošu Đurovu Boričiću iz Mataruške Banje.

Zatim, zahvaljujemo Dragoljubu Aleksandrovom-Lekovom Mišoviću, dipl. pravniku, penzioneru iz Kolašina, i Radoju Miloradovom Đuroviću, penzionisanom oficiru JNA iz Beograda, koji su daljim porijeklom Boričići, zatim Komnenu - Koju Miloševom Lakušiću iz Nožice (Lijeva Rijeka), Borivoju P. Oroviću iz Podgorice, Srđanu Staniću, profesoru iz Lepenca - Mojkovac, Tadiji Boškoviću, direktoru Arhiva u Bijelom Polju, te publicistima Milošu K. Vojinoviću i Branislavu Jekniću, oba iz Kolašina, koji su nam putem pisma ili lično dostavili dokumenta i korigovali pojedine informacije iz oblasti razgranavanja manjih bratstava u okviru šireg bratstva Boričić.

Rodoslov i porijeklo Boričića iz Dušaka (1658 – 2019) Ovu monografiju dijelimo u nekoliko cjelina, odnosno poglavlja. Prvo opisujemo porijeklo Vasojevića prema poznatoj i manje poznatoj literaturi. Zatim, razgranavanje Novakovića, jednog od tri podbratstva cijelog plemena, pa razgranavanje bratstva Boričić, u širem i užem smislu. U kratkim crtama opisujemo ogranke bratstva Boričić koji su vremenom promijenili prezime (Calić, Dragojević) i donosimo manje zaključke. Posebnu cjelinu označava Rodoslov U Rodoslovu su izneseni svi poznati podaci o muškim i ženskim članovima bratstva, za pretke: godine rođenja i smrti, učešće u ratovima, a za današnje potomke, školske spreme s mjestima rođenja. Za sve muške članove bratstva upisana su imena njihovih supruga s mjestima rođenja i bratstva iz kojeg potiču, a za ženske članove bratstva gdje su udate. Tu smo se, uglavnom, oslanjali na usmena kazivanja gotovo svih članova domaćinstava na teritoriji Crne Gore i Srbije. U posebnom poglavlju, u grupisanju važnijih podataka, detaljnije su opisane pojedine ličnosti za koje smo mislili da su istaknutiji članovi bratstva. Tu smo se, uglavnom, služili pisanim tragovima koje smo nalazili u rijetko poznatim ili manje poznatim dokumentima i literaturi. Nažalost, nijesu obuhvaćene sve biografije istaknutijih članova bratstva jer neki njihovi potomci nijesu imali za to razumijevanja. I na kraju su narodne izreke, preuzete iz knjige Branka - Bata Krkovića, zatim priče, anegdote i pjesme vezane za pojedine bratstvenike, kao i fototipsko izdanje pojedinih, do sada nepoznatih, dokumenata.

Recenziju je napisao, a počivši, dr Vukić Ilinčić, iz Podgorice, na čemu mu zahvaljujemo."



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.