Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Opis oglasa
Osijek : Galerija likovnih umjetnosti, 1987
Materijalni opis143 str. : ilustr. ; 22 cm

medalje, medaljerstvo, periodizacija, plaketa, semiologija medalje, savremeno medaljerstvo, patetični realizam, zelimir janes, kosta angeli, transmedijalna medalja, ekspresionizam, veličina medalje, istorija medalje, ...

AutorMemorijal Ive Kerdića (3 ; 1987 ; Osijek)
Ostali autoriGoll, Predrag [urednik]
Mesinger, Bogdan [autor teksta]
NakladnikOsijek : Galerija likovnih umjetnosti, 1987
Materijalni opis143 str. : ilustr. ; 22 cm
NapomenaKatalog izložbe.
Summary.
Klasifikacijska oznaka737 Numizmatika. Kovanice. Medalje
Jezikhrvatski


– neformalna umjetnička (i društvena) inicijativa za izdavaštvo, kazalište, multimediju i edukaciju –

O NAMA
NOVOSTI
Književnost
Kazalište
MULTIMEDIJA
Kontakt
TRAKTAT O MEDALJI




Samostalna izložba Luke Petrinjaka obilježena je radovima koji pripadaju kategoriji transmedijalne medalje, odnosno hibridne medalje – „medaljoplastike“. Pojam transmedijalne medalje uveo je stručnjak i teoretičar medalje dr. Bogdan Mesinger 1987. godine u svojemu Traktatu o medalji opisujući novo oblikovanje i ulogu medalje koja se javlja potkraj 60-ih i tijekom 70-ih godina 20. stoljeća kao arhitektualiziranu, skulpturiziranu i modificiranu medalju koja prelazi svoje značenjske granice i stapa se s „taktilom“ i malom plastikom, prelazeći u „medaljoplastiku“.



U razgovoru za Slobodni pokret Luka Petrinjak uvodno se predstavio te se osvrnuo na rad i pripremu skultpura.

Slobodni pokret: Za početak možete li reći nešto o sebi, te kako započinjete rad na skulpturi, kako teče priprema?

Od djetinjstva sam obične predmete uvijek nešto prepravljao, mijenjao, dograđivao. Mijenjao sam oblik i namjenu poklonjenih igračaka, na pseću kućicu dodao TV antenu i ulazne stepenice. Nije mi bilo dovoljno da stvari samo funkcioniraju.

Bilo je jasno da nakon osnovne škole, uz podršku roditelja (oboje su arhitekti) umjesto gimnazije odaberem Školu primijenjene umjetnosti, kasnije Odjel metala. Taj imperativ “stvarati novo iz postojećeg” odnosno obrnutim putem da “nova ideja oblikovanjem asocira na postojeće, svakodnevno” pratila me kroz sve faze odgoja i obrazovanja. Kraljevska akademija u Antwerpenu, pa Bruxelles, pa Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, nisu me demantirale, slijedim tu misao i danas. Sama ideja oblikovanja novog, do sada neviđenog, bliska je definiciji umjetnosti. (Između ostalih i Matko Peić ” Pristup likovnom djelu”, 1971. )

Slobodni pokret: Odakle crpite inspiraciju za svaku pojedinu skulpturu?

Rad na skulpturi kod mene započinje konfuzno. Na početku je ideja, program, zadaća. Recimo, odlučio sam povezati više medija, pa sam na stripovski način, u nekoliko slika predočio neki događaj, priču ili ideju: prikazao sam tri skulpture povezane u jednu. Svaki si puta zadajem i neku novu tehničku zadaću, tako sam slikama rješavao različite tehnologije- uporabu legure, tehnike granulacije… Ne volim lijevanje, draže mi je direktno, u potpunosti utjecati na konačni proizvod, na njegovu teksturu i završnu obradu. Sam rad na objektu vrlo mi je važan. Volim fizičku komponentu stvaranja.

Prethodno crtežom izrađenu studiju forme prenesem u računalo, da ubije ljepotu i šarm crteža. Crtež može biti odličan, a da konačni proizvod bude loš. Jako me zanimaju forma i poruka, funkcija u doslovnom smislu me ne zanima. Dovoljna funkcija su ljepota i poruka.

Slobodni pokret: Od kuda poriv baš za medaljerstvo?

Današnjim svijetom vlada megalomanija i senzacionalizam. Sve mora biti “naj”. Najveći avion, najviši poslovni toranj, najveći kruzer za najviše putnika, najveći stadion ili koncertna dvorana, najveći provokator najvećeg broja ljudskih individua, pa tako čak i u umjetnosti općenito. Medalja je mala skulptura. Ima široko polje primjene (amblemi, pripadnost Društvima, nagrade, oznake statusa) ali uvijek zadržava ideju pojedinca, privatnosti, intime. Raduje me pomisao da ostvarujem direktni kontakt sa nepoznatom ali konkretnom osobom.

Slobodni pokret: Je li za Vas ova izložba bila težak projekt, koliko ste se dugo pripremali?

Ne mogu priznati da je ova samostalna izložba “težak” projekt u doslovnom smislu. Radost stvaranja nadilazi sve obične poteškoće: 10 godina okupacije, odbacivanje svakodnevnih egzistencijalnih, osobnih, obiteljskih briga, stvaralačke dileme, nužna selekcija ideja i objekata, dobava adekvatnih materijala itd. Obožavam samu realizaciju. Aktualnu izložbu doživljavam kao predstavljanje i pozdrav svakom pojedincu u publici i umjetničkoj zajednici, a ne kao osobnu satisfakciju.

Slobodni pokret: Osim preciznosti, koje još kvalitete mora posjedovati kipar za izradu ovakvih skulptura ?

Sve obrazovne ustanove, škole i likovne akademije značajnim dijelom educiraju polaznike o osnovnim, stručnim, široko shvaćenim tehnologijama realiziranja umjetničkih objekata. Neusporedivo važniji segment kreiranja je intelektualni pristup. Ovdje mislim na unutrašnji poriv , upornost, širinu shvaćanja i prihvaćanja pojedinca-autora bez obzira na društvene i osobne uvjete života.

Slobodni pokret: Premda ste dugo živjeli u Belgiji, možete li reći koja je razlika u percepciji medaljerstva i male plastike između Hrvatske i europskih zemalja?

Tijekom studija u Antwerpenu i kasnijeg u Bruxsellesu bio sam zadivljen tradicijom poštovanja umjetničkog izraza u plemenitim kovinama najširih slojeva stanovništva, i to posebno u srebru. To je očito svijena distinkcija umjetnosti od trgovačke vrijednosti isto tako plemenitog metala – zlata. A možda je u bogatoj zemlji jednostavno nepristojno razmetati se osobnim bogatstvom. Možda ta egzistencijalna razlika između tradicionalne socijalne demokracije u Belgiji i “prvobitne akumulacije kapitala” i “osobnog blagostanja” kod nas rezultira jačim grčem umjetničke produkcije općenito,

Divljenje zaslužuje djelovanje Klase male plastike i medaljerstva u sklopu nastave kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti-Zagreb pod vodstvom akademskog kipara Damira Mataušića, redovitog profesora na ALU u Zagrebu. Prati ga i značajan broj stranih studenata. Posebno treba naglasiti i cijeniti kontinuitet “Memorijala Ive Kerdića” u Osijeku kroz gotovo 40 godina.



RAZGOVARALA: Marija Mičić



Ivo Kerdić
Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje
Ivo Kerdić
Ivo Kerdić
Ivo Kerdić (1940.)
Rođenje 19. svibnja 1881.
Smrt 27. listopada 1953.
Portal o životopisima
Ivo Kerdić (Davor, 19. svibnja 1881. – Zagreb, 27. listopada 1953.), hrvatski medaljer i kipar.


Sadržaj
1 Životopis
2 Galerija
3 Literatura
4 Vanjske poveznice
Životopis
Školovao se u Zagrebu i Beču, radio kao cizeler u Parizu, a u Beču je nastavio školovanje i cizelirao srebrne predmete. Vratio se u Zagreb i radio kao predavač na Višoj školi za umjetnost i obrt. Vodio je ljavaonicu bronce pri Akademiji likovnih umjetnosti. Predavao na Akademiji obradu metala (1923. – 1947.). Izveo je mnogobrojne predmete primjenjene umjetnosti (vrčevi, pladnjevi, pepeljere, nakit ,rektorski lanac Zagrebačkog sveučilišta, lanac Velikoga meštra Družbe »Braće Hrvatskoga Zmaja« ), portrete, aktove i figuralne kompozicije. Iako se bavio gotovo svim kiparskim granama, najviše je dosege postigao u medaljarstvu. Pored medaljarstva, radovi su mu i glavni i bočni oltar crkve sv. Blaža u Zagrebu, oltar sv. Nikole Tavelića u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Jeruzalemu. U Zagrebačkoj četvrti Trnje, Vrbik, na Miramarskoj cesti kbr. 100 nalazi se Kerdićevo raspelo. Tvorac je rektorskog lanca Zagrebačkog sveučilišta i lanca Velikog meštra Družbe "Braće Hrvatskog Zmaja". Kerdić je i tvorac dva odlikovanja NDH: Kolajne krune kralja Zvonimira i Kolajne poglavnika Ante Pavelića za hrabrost.

Galerija

Pieta na Mirogoju


Dora Krupićeva, kip u Kamenitim vratima


Raspelo u Zagrebu, Miramarska cesta 100


Aleksandar Freudenreich i Ivo Kerdić- Izrada skulpture za Sokolsku mogilu u Zagrebu, oko 1926.
Literatura
Hrvatska enciklopedija: tom 5., Hu-Km, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 2003., str. 627.
Vanjske poveznice
LZMK / Hrvatska enciklopedija: Kerdić, Ivo
LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Kerdić, Ivo
Ivan Mirnik: »Ivo Kerdić: umjetnik i njegov model« Peristil 51/2008 (71-88)
Ivo Kerdić (1881-1953) – medalje i plakete iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu
Kategorije: Hrvatski kipariŽivotopisi, Zagreb

Autor: Uredništvo
Objavljeno: 16. studenoga 2015
Ažurirano: 3. prosinca 2018
medaljerstvo, izradba medalja, reljefom ukrašenih metalnih pločica kružna ili drugog oblika od zlata, srebra, bronce, olova i različitih legura. Prva tehnika izradbe bilo je lijevanje s pomoću kalupa, potom od XVI. st. i kovanje, a od XIX. st. galvanoplastički postupak.


Medalja s likom A. Starčevića, avers, rad V. Radauša, 1943., Arheološki muzej, Zagreb


Medalja s likom A. Starčevića, revers, rad V. Radauša, 1943., Arheološki muzej, Zagreb
Prve medalje izrađene od bronce nastale su u doba kasnoga Rimskoga Carstva (IV–V. st.), a medaljerstvo se intenzivno razvija u doba renesanse u Italiji. Prvi hrvatski medaljer bio je Pavko Antojević, poznatiji kao Pavao Dubrovčanin, koji je oko 1450. djelovao u Napulju. U Hrvatskoj se medaljerska umjetnost javila razmjerno kasno. Prvu sačuvanu medalju kovanu na hrvatskom tlu izradio je 1707. kalupar dubrovačke kovnice novca Talijan Pavao Lonciares, podrijetlom iz Napulja, kao spomen na svečano polaganje temeljnoga kamena crkve sv. Vlaha. Svojim promjerom (37 mm) i strukturom izravno je slijedila dubrovački novac. Strani su umjetnici podmirivali domaće narudžbe do sredine XIX. st., kada je Franjo Karress (?–1889) osnovao prvu domaću graversku radionicu u Zagrebu. U njegovoj je radionici zanat izučio Josip Radković (1860–1924), autor prve hrvatske gospodarske medalje; on je 1881. otvorio vlastitu radionicu koja je s vremenom postala najveća u zemlji. Zagrebačko je medaljerstvo dosegnulo vrhunac pojavom velikih majstora Rudolfa Valdeca (1872–1928), koji se kao izraziti portretist ograničio na prikazivanje portreta na medaljama u formi p