Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Knjiga jedan godine I-II-III Liber
knjiga 2 godine X-XI-XII

odlično očuvano

Danica ilirska
ilustracija
DANICA ILIRSKA, Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka, br. 1, 10. prosinca 1835.
Danica ilirska, prvi hrvatski književni časopis, koji je kao tjedni prilog Novina horvatskih od 10. I. 1835. do 2. I. 1836. izlazio u Zagrebu pod naslovom Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, a potom pod nazivom Danica ilirska. Nakon zabrane ilirskog imena i simbola, od 2. I. 1843. pa sve do konca 1848., časopis je ponovno izlazio pod prvotnim naslovom, a od 2. I. do 30. VI. 1849. opet pod naslovom Danica ilirska. Pod naslovom Danica list se pojavio tijekom 1853., no zbog slaba odziva čitateljstva ubrzo je prestao izlaziti. Od 1863. do 1867. časopis je ponovno izlazio pod naslovom Danica ilirska.

Pokretač, glavni urednik i izdavač Danice u svim fazama njezina razvoja bio je Lj. Gaj, no u 1860-ima časopis su zapravo uređivali njegov sin Velimir Gaj, A. Mažuranić, D. Rakovac, V. Babukić, B. Šulek i D. Demeter. Pretisak u pet knjiga, pod naslovom Danica ilirska 1835–49 (Zagreb 1970–72) uredili su I. Frangeš i M. Kuzmanović.

Kako Gajeve Novine nisu imale dopuštenje za samostalno oblikovanje i plasiranje političkih vijesti, od početka izlaženja pa do 1848. Danica je zapravo imala ulogu središnjega glasila hrvatskog preporodnog pokreta. Osim što je u obliku književnih ostvarenja (budnica, davorija, poskočnica) omogućavala plasiranje i širenje temeljnih zasada ideologije ilirizma, Danica je bitno pridonijela afirmaciji štokavskoga narječja kao hrvatskog jezičnog standarda i Gajeva pravopisa iz 1830. Do 28. broja štokavština, kao najrašireniji hrvatski dijalekt, i novi pravopis posve su istisnuli kajkavštinu i staru grafiju. Prvi objavljeni prilog pisan štokavštinom i prema Gajevu pravopisu bila je budnica A. Mihanovića Horvatska domovina (br. 10 iz 1835), koja je, kada je uglazbljena, postala hrvatskom himnom.

Citiranje:
Danica ilirska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 13. 3. 2021. < .

Danica (časopis)
Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje
Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka''
Danicza zbornik-45.jpg
U 10. broju "Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke" (14. ožujka 1835.) objavljena je pjesma Antuna Mihanovića: "Horvatska domovina", koja će, s naslovom prema svom prvom stihu "Lijepa naša domovino", postati hrvatskom himnom.
Slogan 'Narod bez narodnosti je tělo bez kosti'
Glavni urednik Ljudevit Gaj
Kategorija jezikoslovlje
Izlazi tjedno
Izdavač Ljudevit Gaj
Prvi broj 1835.
Danica (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) bio je prvi hrvatski književni i kulturni list.[1]

Povijest
Uz drugi broj "Novina Horvatzkih" 10. siječnja 1835. izlazi i njihov književni prilog: "Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka".[2]

Izlazio je u Zagrebu 1835. – 1849., 1853., 1863. – 1867. kao tjedni prilog »Novina Horvatskih«; pod naslovom »Danica ilirska« objavljivan 1836. – 1843., 1848. – 1849., te 1863. – 1867. godine. Njezin pokretač bio je Ljudevit Gaj. Pridonio je afirmaciji štokavskoga narječja kao hrvatskog jezičnoga standarda.[3] Najvjerniji suradnici u Danici bili su Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i braća Mažuranić.

Gaj je časopis Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka ispočetka tiskao starim pravopisom. Umjesto jedinstvenog i sustavnog znakovlja iz Kratke osnove on u 10., 11., i 12., broju Danicze predlaže uz – č, ž, š dvoslovne palatale; tj́ (za ć), gj́, dj́, lj́, nj́. Od 1838. umjesto crtice na j (j́) pisat će se točka (j). Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije. Tako je uglavnom ostalo do danas. Koliko je novi pravopis funkcionalan, Gaj je pokazao upravo u broju u kojem starim pravopisom predlaže novi, ali zato novim pravopisom tiska Mihanovićevu Horvatsku domovinu koja će kasnije postati hrvatskom himnom, i Kačićevu Pěsmu Radovana i Milovana. Spojivši tako novim pravopisom suvremeno mu stvaralaštvo i tradiciju, Mihanovića i Kačića, Gaj je zacrtao put kojim će krenuti Danica, koja od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., uvode štokavštinu kao književni jezik te sukladno novom pravopisu mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska,[4] a s godinom 1836. mijenjat će joj ime: časopis se zove „Danica ilirska” , a deviza pod kojom se uređuje značajna je za politički trenutak:

Wikicitati „Narod bez narodnosti jest tělo bez kosti.”
Povezani članci
Hrvatski narodni preporod
Izvori

"Arhivirana kopija" Pristupljeno 22 srpnja 2012.


Kategorije: Hrvatski jezikHrvatski stručni i znanstveni časopisiHrvatski narodni preporod