Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Nalazi se uKaj : časopis za kulturu i prosvjetu, God.16 (1983), 1
NakladnikZagreb : Kajkavsko spravišče, 1983
Materijalni opis85 str. : ilustr. ; 24 cm
NapomenaBibliografske bilješke uz tekst.
Klasifikacijska oznaka82.09 Književna kritika. Prikazi
Jezikhrvatski
GrađaTematski brojtematski broj

Dragutin Domjanić
Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje
Dragutin Domjanić
Dragutin Domjanić.jpg
Bista na Strossmayerovom trgu u Zagrebu
Puno ime Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić
Pseudonim Milivoj Seljan
Vujec Grga
Rođenje 12. rujna 1875.
Adamovec
Smrt 7. lipnja 1933.
Zagreb
Zanimanje pravnik, književnik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija, pjesma u prozi
Književni period modernizam
Važnija djelaSakrij
"Kipci i popevke" (1917.)
"Vu suncu i senci" (1927.)
"Po dragomu kraju" (1933.)
Portal o životopisima

Spomen ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.
Dragutin Milivoj Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski pravnik i pjesnik.


Sadržaj
1 Životopis
2 Stil
3 Djela
4 Izvori
Životopis
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine.[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.

Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sam slagal.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.

Stil
Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizima i kavalirima minulih dana. Kroz svoja djela Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka Kipci i popevke, a pjesme Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Djela
"Kipci i popevke" (1917.)
"Vu suncu i senci" (1927.)
"Po dragomu kraju" (1933.)
Izvori
Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7
[otkrij]
v • r • u
Književnici razdoblja 1857. – 1952.
[otkrij]
v • r • u
Hrvatska književnost
Kategorija: Hrvatski književniciHrvatski pjesniciMatica hrvatskaKatolički laiciKajkavski književniciHrvatski prevoditeljiSveti Ivan Zelina

traži autore voljne objaviti svoje književne radove!
Dragutin Domjanić
DRAGUTIN DOMJANIĆ

Dragutin Domjanić bio je hrvatski pjesnik iz razdoblja hrvatske moderne i jedan od najistaknutijih pjesnika kajkavskog dijalekta. Domjanićeva poezija pisana književnim jezikom ocijenjena je slabijom od njegove dijalektalne poezije.

Pjesme

Akacije
Balada
Bele rože
Beli bezeg
Bezeg se beli
Bogečko grobje
Božić
Brvčica
Če i krova ni
Ciklame, krvave ciklame…
Clair-obscur
Črni metuli
Daj ruku!
Deca
Detela se črleni…
Detelina
Dojdi
Doma nazaj
Drenek cvete
Dva kipca
Fala
Figurice
Gdo ti je rekel
Gjurgevke
Golubi
Gorice v suncu
Grozdje zreli
Gumbelica
Hajda cvete
Hajda
Ide noć…
Inje (Mehke se meglice vlečeju)
Inje (Vsigde je inje posipano)
Interieur
Jabuke
Jačmen
Jagode
Jesen
Kad se nasmeješ
Kaj
Kaj ne?!
Kaj roža se skriva
Kaj to tak tiho diši
Kaj vrt si senja
Kapela
Kaprica
Kesna kiša
Kesni sneg
Kiša
Kmiči se
Konjičku
Kosci
Kupine
Lan
Lipa
Lipe
Loza žuti
Mak
Mak na cesti
Maki v polju
Medjimorska
Megle
Mesečina
Molitvica v protuletje
Mrak
Mrtvi grad
Murve
Na Dolcu
Na krče
Na Valentinovo
Nad trnacom
Noć
Noćni lotos
Oblak se gubi
Pahulice
Park
Park med alejami
Pauni
Plitvice
Pod bezgom
Pod večer
Popevka
Potočnice
Pozabljeni amor
Pred zimu
Pri bugarskih vrtih
Pri kamenitih vratih
Pri obloku
Prošecija
Protuletna
Ribiči
Rože i jagode
Rožnjak
Rubača
S cestom
Senica
Senjal sem
Senje još spiju
Silhueta
Škrlačec na vuho
Škrlec
Slutnja
Sneg pred vuzem
Španjolska romanca
Spod rubca
Spod slemena
Spomen
Spomen na jesenice
Spomen na Mariju Bistricu
Spomen na Split
Stare hiže v snegu
Stari Zagreb
Starinska
Sunce
Sunce
Susedovo dete
Sveti kralj
Tali se sneg
Tičica i ja
Tihi poldan
Tihi varoš
Tiho prihaja mrak…
Tkeš si
Tunja
V gorice
V jesen
V jutro
V kesni čas
V letu
V senci
V senokošah
V snegu (Bregi vse bole su beli)
V snegu (Puna mi je snega grana)
V stranjskome svetu
Vehne roža
Veter
Veter zgorec
Vse se pozabi
Vu megli
Vu tvojemu selu
Vuz put
Vuzem
Z Turopolja
Za vrbinjami
Za zbogom
Zdenec
Zdrava Marija
Želja (Plavkaste rože vu črnom kaminu)
Želja (Po parku, po mraku jasmin se beli)
Zemlja
Zima
Zlato
Zviranjek
Biografija

Dragutin Domjanić poznati je hrvatski pjesnik i pravnik i jedan od najuglednijih pjesnika kajkavskog dijalekta. Rodio se 12.9.1875. godine u Krčima kod sela Adamovec, malo dalje od Donje Zeline, samo 20-ak kilometara udaljenom od Zagreba. Odrastao je u plemićkoj obitelji, na vlastelinskom obiteljskom imanju, a nakon osnovne škole preselio se u Zagreb gdje se dalje školovao.

1893. godine završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga odlučio je daljnje školovanje nastaviti u istom gradu na Pravnom fakultetu.

Pravni fakultet je završio 1898. godine, a na istom je fakultetu i doktorirao 1899. godine.

Njegova obitelj je u ono vrijeme bila vrlo ugledna. Imali su imanja na područjima nekadašnje Križevačke, Varaždinske i Zagrebačke županije, a on sam dio je mladosti proveo kao pitomac plemićkog konvikta.

Nakon što je diplomirao započeo je s radom u struci pa je tako neko vrijeme radio u Zagrebu kao istražni sudac, a od 1906. godine i kao vijećnik i sudac Banskog stola. Obavljao je više uglednih funkcija u javnom životu Hrvatske pa je tako od 1919. godine bio redoviti član JAZU-a, a 1927. godine proglašen je predsjednikom zagrebačkog PEN-kluba. Bio je i na položaju Matice hrvatske u razdoblju od 1921. do 1926. godine.

Pisanjem se počeo baviti prije nego što je završio fakultet pa je tako svoju prvu pjesmu pod nazivom “Ljubav k domovini” objavio 1892. godine u časopisu Bršljan. Tada je koristio pseudonim Milivoj Seljan. Prvu pjesmu potpisanu svojim imenom objavio je 1895. godine u Viencu.

Iako je danas jedan od najpoznatijih i najuglednijih kajkavskih pjesnika, svoju prvu zbirku pjesama objavio je na štokavskom dijalektu. Bila je to zbirka pjesama “Pjesme” koju je objavio 1909. godine. U spomenutoj zbirci, kao i u svim narednim pjesmama izrazio je svoje poglede na svijet. U ovoj zbirci bio je pod velikim utjecajem svog plemićkog porijekla, ali i Verlainovske poetike pa u pjesmama dominiraju motivi parkova, terasa, pažena, markiza i drugih.

Naredne zbirke pjesama koje su postigle veliki uspjeh bile su kajkavske zbirke pjesama u kojima koristi osim domoljubnih motiva i motive pučke kulture. Bile su to zbirke pjesama: “Kipci i popevke”, “Po dragomu kraju”, “V suncu i senci” i druge.

Nisu mu strani ni stihovi ratne tematike, a tome svjedoče “Ciklame, krvave ciklame” i “Prošecija”.

Ipak, može se reći da je najveći uspjeh ostvario kajkavskim pjesmama i to “Popevke sam slagal” i “Fala” koje su jedne od najpoznatijih pjesama u hrvatskoj književnosti. Zbog velike popularnosti pjesme su uglazbljene, a to je priredio Vlaho Paljetak. Spomenutim pjesmama popularnost ne pada pa su popularne i danas. Još neki hrvatski skladatelji kao što su Igor Kuljerić, Emil Cossetto i Ivana Lang uglazbili su neke njegove pjesme.

Prvi je pisac hrvatske književnosti koji je na cjelovit i umjetnički zreo način ostvario melodičnost i ritmičnost kajkavskog dijalekta. Sve svoje pjesme je spjevao na kajkavskom književnom jeziku.

Pjesme napisane standardnim hrvatskim jezikom nešto su slabije ocijenjene zbog ponavljanja u sadržaju i formi.

Napisao je i nekoliko proznih crtica te veći broj književnih prikaza. Poeziju i književne prikaze redovito je objavljivao u časopisima Savremenik, Vienac, Nada, Književni jug i u drugima. Bavio se prevođenjem, prevodio je dijela H. Heinea, J. W. Goethea, S. Mallarméa, C. Baudelairea, L. N. Tolstoja i druga.

Domjanić je i autor marionetne igre “Petrica Kerempuh i spametni osel” koja iako je manje poznata, vrlo je vrijedna. U njoj je kritički i satirički opisao kako su živjeli intelektualci 1920-ih godina.

Dragutin Domjanić preminuo je 7.6.1933. godine u Zagrebu.

ISPRAVAK SADRŽAJA
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

IZBOR IZ POEZIJE
Monotonija
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

U mračnoj sobi dršće velo tmine, A ja ga gledam kako tiho pada, Ko čađ se spušta beskonačni, gusti... Sve pada, pada, … [više]about Monotonija

Smrtno zvonce
AUGUST ŠENOA

U Remete u slavne, Gdje božja mati sjedi, Za dobe davne - davne Redovnik dođe blijedi. "Iz zemlje obećane Prevalih, reče, … [više]about Smrtno zvonce

Puntar Grabancijaš
IVAN GORAN KOVAČIĆ

On, "stara hiža"; on, puntar grabancijâš; On, slavni dijak; on, svetskí vandrokâš Je prvi videl, da naš je krepal Maj - I … [više]about P