Detalji predmeta

• Stanje Kolekcionarski primerak
• Detaljno stanje Odlično
• Materijal Porcelan
• Originalnost Original
• Kulturno dobro Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine

LUKSUZNI SUPENI TANJIR 25cm prečnika reljefnog nagib oboda sa rubno ivičnom pozlatom visokog sjaja , sa brojevnim ink potpisom , sa "crv" tačkom vidno i po slici - estetski u izložbenom stanju jedno pranje

1920s Ohme mark

1920 - 1930 Ohme markcrownstylized letters OHGERMANY

porcelain-marks/123-porcelain-and-pottery-marks/141-ohme-marks

Oznake od porculana i keramike - Ohme oznake
Porzellanfabrik Hermann Ohme osnovan je 1882. godine u Nieder-Salzbrunn-u (danas poljski Szczawienko), koji se nalazi u njemačkoj regiji Šleska.

Ova fabrika proizvodila je dve vrste porculana pod nazivom bistra glazura i Stara slonovača. Proizvodi od prozirne glazure napravljeni su za tržište Evrope i Amerike. Fabrika je stalno povećavala proizvodnju za izvozna tržišta.

Uzrok propasti firme 1913. u vlasništvu Hermanna Ohmea, EM Bauera i Hermanna Ohmea ml. bila je svjetska finansijska kriza. Kako su finansijska tržišta propala, kompanija, čiji prihod se zasnivao samo na izvozu, bila je prinuđena da podnese zahtev za bankrot 1930.

Hermann Ohme je svoju fabriku porculana počeo graditi 1881. godine u neposrednoj blizini željezničke stanice u Sorgauu (Solice Dolne, kasnije uključeno u područje Szczawienko) na zemljištu sa adresom Waldenburger Strasse 10. Najvjerovatnije su finansijska sredstva za gradnju došla iz dijela baštine koju je Carl Krister ostavio Ohmeovoj supruzi.

Opremanje fabrike i njeno puštanje u rad bio je zadatak mladog inženjera Ernsta Marije Bauera. Već 1882. godine fabrika je bila spremna za otvaranje. Prvobitno su kancelarije firme bile u Wałbrzychu, a kasnije, 1. aprila 1893. godine, preseljene su u Sorgau.

Fabrika u Sorgauu započela je proizvodnju opremljena sa dve peći za sagorevanje. Brzo se razvijao i na prijelazu iz 1886. u 1887. zapošljavao je 250 radnika, ali je 1891. već bilo 326 ljudi, uključujući 126 žena. Peći za sagorevanje porcelana bile su napajane gasom iz gasne firme koja je pripadala ženi Hermanna Ohmea. U prvim godinama rada fabrike, jedan od saradnika bio je Hugo Völker, modelar iz Plauea u Tiringiji, koji je umro u Sorgauu 1889. godine u 67. godini.

U početku je firma nudila usluge kafe i čaja, pribora za jelo i doručka, kao i sanitarnog porcelana njemačkog, engleskog i francuskog dizajna, kao i vaze za cvijeće, pribor za pušače, svijećnjake i druge artikle. Posebnost fabrike bila je izrada neobično tankih posuda. Fabrika je imala svoju slikarsku radnu sobu i štampariju. Privlačenjem kupaca i promocijom proizvoda bavile su se prodavnice i agencije u Berlinu, Hamburgu i Londonu. Štaviše, Ohmeova fabrika je učestvovala na sajmovima u Lajpcigu. Godine 1891. tvornica je po prvi put dobila međunarodnu pohvalu kada joj je u Londonu dodijeljena počasna diploma prve klase.



Dana 1. januara 1894. Hermann Ohme je postavio Ernsta Maria Bauera za suvlasnika fabrike u okviru općeg partnerstva. 1909. partnerstvu se pridružio Hermann Alfred, sin Hermanna Ohmea, kao sljedeći dioničar.

Kada se 1895. godine tvornica porculana Carla Tielscha u Altwasseru (Stary Zdrój) duže vrijeme borila sa štrajkom radnika, tvornica Hermanna Ohmea, zajedno sa manufakturama u Jaworzyni, Jedlini i Stanowicama, izjavila je da su za to vrijeme spremne opskrbiti Tielrcelain po bilo kojoj količini. Predmeti označeni znakovima i Tielsch i Ohme potiču iz tog perioda.

Godine 1904. Ohmeova fabrika je osvojila zlatnu medalju na izložbi u Wrocławu i zlatnu medalju na svjetskoj izložbi u St. Louisu, gdje su posebnu pažnju privukli posebni nadglazurni ukrasi i zanimljivi uzorci.

Godine 1907. Udruženje njemačkih tvornica porculanskih posuda uvelo je klasifikaciju tvornica prema kvaliteti i cijenama. Treća klasa, koja je označena najvišom, obuhvatala je samo osam fabrika – osim četiri bavarske manufakture (CM Hutschereuther's u Hohenbergu, Lorenz Hutschenreuther's u Selbu, Philipp Rosenthal's u Selbu i Kronachu) bila je i tvornica Hermanna Ohmea. Kada je uvedena još jedna klasa, četvrta i najviša, tu je bila navedena i Ohmeova fabrika zajedno sa još deset fabrika izabranih za ovu klasu. Ovako visok rang bio je rezultat činjenice da je fabrika proizvodila primenjene predmete raznih vrsta, po nacrtima umetnika, a porcelan je bio karakterističan po posebnoj delikatnosti i prelepim ukrasima, što ga je činilo konkurentnim vodećim fabrikama u Nemačkoj.

Prije Prvog svjetskog rata fabrika je zapošljavala oko 400 radnika. Međunarodnom prodajom nije se bavio samo veliki izvozni odjel, već i trgovine uzoraka i agencije u Londonu, Parizu i Smirni. Strane agencije firme privlačile su brojne kupce, jer se prije Prvog svjetskog rata fabrika specijalizirala za proizvodnju luksuznog porculana sevrskog i drezdenskog stila, koji je u to vrijeme bio moderan.

Nakon smrti Hermanna Ohmea 1921. godine, generalno društvo, koje je fabrika do sada bila, je prestalo. Fabrika porculana i susedna gasna fabrika, koja je pripadala porodici, prešli su u vlasništvo naslednika. Manufakturom je ostao zadužen Hermann Alfred Ohme, sin Hermanna Ohmea, a uz njega su stajali rukovodioci – A. Staedler i Carl Greiner.

Ubrzo nakon vlasničkih promjena u fabrici, nastupio je period inflacije, koja je bila posljedica Prvog svjetskog rata. Kao i brojne komune i preduzeća u Njemačkoj, i fabrika porcelana Hermanna Ohmea izdavala je zamjenski novac. Najveća nominalna vrijednost od 10 i 50 milijardi maraka potiče iz novembra 1923. godine, vrhunca inflacije. Firma se borila da prevaziđe manjak stanova nakon Prvog svjetskog rata, suosnivajući stambenu zadrugu u Nieder-Salzbrunnu, a također je ponudila stanove koji su pripadali firmi na raspolaganje zaposlenim radnicima i službenicima. Osnovana je djevojačka kuća u kojoj su mogle živjeti nestalne radnice i udovice. Radnicima je dato i sedam morgena zemlje (17500 m2) za poljoprivredu.

Godine 1925. firma je promijenila svoj pravni oblik i transformisala se u komanditno društvo – generalni direktor je i dalje bio Hermann Alfred Ohme, A. Staedler je bio komercijalni direktor, a G. Seiler je bio tehnički direktor.

Polovinom dvadesetih godina 20. veka u fabrici je radilo osam peći, uključujući i jednu koja je služila za sagorevanje neobično popularnog kobaltskog porculana. Fabrika je imala radnu sobu za slikanje, štampariju i savremenu aerografsku radnu sobu. Tada je fabrika zapošljavala od 350 do 400 radnika. Proizvodio je prije svega pribor za jelo, servise za kafu i čaj, šolje za mokačino i kolekcionarske šoljice, voćna jela sa raznim ukrasima, vaze, činije i kutije. Od 1923. tvornica Hermanna Ohmea, slično kao na primjer državni proizvođači u Meisenu i Berlinu, ili Rosenthalova tvornica u Selbu u Bavarskoj, proizvodila je i božićne tanjire. Njihova posebnost temeljila se na prikazivanju samo motiva šleskog podnožja. Na primjer, na ploči iz 1925. nalazila se crkva Vang u planinama Karkonosze, a od 1928. godine – Śnieżne Kotły (Snježni cirkovi) sa planinarskim domom. Sve dizajne božićnih tanjira izradio je Hermann Gradl iz Nirnberga, njemački slikar, ladica i ilustrator.



U saradnji sa poznatom tvornicom tekstila Websky, Hartmann & Wiesen AG iz Wüstewaltersdorfa (Walim), lokaliteta koji se nalazi u okrugu Wałbrzych, Ohmeova fabrika je ponudila stolnjak koji se može kupiti zajedno sa sopstvenim proizvodima. Novi izložbeni prostor u šetnoj hali u obližnjem lječilištu Bad Salzbrunn (Szczawno Zdrój) trebao je aktivirati lokalnu prodaju i popularizirati proizvodnju tvornice među bogatim kupcima. Širenjem spektra agentske mreže nastojalo se osvojiti nova tržišta za izvoz. Osim radnji u Londonu, osnovane su i druge u Amsterdamu, Barseloni, Milanu, Oslu, Stokholmu i Rio de Žaneiru. Međutim, glavni primatelj porculana bile su Sjedinjene Države.

Godine 1928. fabrika je učestvovala na izložbi 'Njemački porcelan' u Wiesbadenu. U katalogu izložbe firma je prikazala svoj pribor za jelo i kafu ukrašenu zlatom ili kobaltom, posuđe za voće, vaze, božićne tanjire, kao i hotelski porcelan.

1929. godine, u godini Velike depresije, fabrika je zbog problema sa prodajom morala otpustiti 200 radnika. Godine 1930. proglašen je stečaj i nakon 50 godina proizvodnja je prekinuta, prije svega zbog smanjenja potražnje za visokokvalitetnim porculanom. Životno djelo Hermanna Ohmea postalo je žrtva svjetske ekonomske krize. Ohmeove šare preuzela je tvornica porculana August Schweig GmbH sa lokaliteta Weißwasser (Biała Woda, Gornja Lužica), koja ih je prodavala sa modernijim ukrasima.