Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Sve je fotografisano bez ulepšavanja
dimenzije su date na fotografijama
Gargojl je:

Dekoracija dvorca kao odvod
Istoimeni zmaj koji izbacuje vodu iz grla
Božiji poslanik
Pravo biće koje je prethodno živjelo
Moderno umjetno oživljavanje drevne slike

Razgovarajmo redom o svakoj verziji u istoriji čovječanstva. A mi ćemo vas zamoliti da glasate za pravu opciju, po vašem mišljenju, na kraju ovog članka. I čekamo vaše komentare)

Sama riječ "gargouille" s francuskog je prevedena kao " downpipe". U davna vremena, stanovnici dvoraca, katedrala i palača postavljali su odvodne kanale u obliku krilatih stvorenja. Preko njihovih grla vršena je drenaža sa krovova tokom kiše i pljuskova.

Postoji legenda. Nedaleko od grada Ruena (istorijske prijestolnice Normandije) živio je vrlo velike veličine krvožedni zmaj. Živio je u vodi i često napadao trgovačke brodove. Izašao je na kopno, napao lokalna naselja.
Ovaj zmaj odlikovao se svojom neobičnošću. Mogao je udisati vatru na kopnu. A na vodu je mogao da izbaci mlaz vode veoma visoke temperature iz svog grla. Voda je ključala tokom erupcije i spaljivala sve živo na svom putu. Zbog ovog svojstva zmaj je dobio nadimak "Gargojl".

Kako bi smanjili broj napada na naselja, stanovnici su ovom zmaju počeli da prinose ljudske žrtve. To je pomoglo, ali nije u potpunosti eliminisalo napade.

Vremenom se pojavio drznik koji je odlučio da uništi zmaja - Sveti Roman od Rouena. Niko iz ratova se nije usudio da mu pomogne u hvatanju stvorenja. Ali postojao je samo jedan - zatvorenik koji je umjesto pogubljenja izabrao borbu sa zmajem. Roman ga je uzeo i odlučio da ga iskoristi kao mamac za zmaja.
Pošto je izvukao zmaja iz jazbine, Roman je kao oružje koristio krst i molitvu. To je pomoglo da se gargojl liši volje i ukroti. Životinja ga je počela slušati i prestala napadati mještane.

Ali strah od životinje ostao je među ljudima i odlučili su da je se konačno riješe i spale. Što su i učinili. Ali glava gargojla, čak i nakon što je spaljena, ostala je neozlijeđena.

Tada je odlučeno da se glava objesi na crkvu, na vijenac glavnog ulaza, u znak velike svete moći pred silama najstrašnijih stvorenja.

S vremenom se glava okamenila i postala dio crkve, kao posebno napravljena konstrukcija. Stanovnici drugih gradova usvojili su ovaj stil nakita. Tako se počeo širiti po svim teritorijama, a njegovo pravo porijeklo počelo se postepeno gubiti.

Njegova svrha je zaštita. Na bravama, na rubovima krovova, napravljene su male slobodne površine. Ovo mjesto je bilo namijenjeno gargojlu. Nakon što je izvršila zadatak, vratila se na svoje mjesto, pretvorila se u statuu i čekala sljedeći poziv vlasnika.

Gargojl je jeo stoku, ljude, divlje životinje, pa čak i povrće i voće. Ali joj je bilo potrebno vrlo malo hrane, i to samo kada nije bila u okamenjenom obliku.

U stanju okamenjenosti, gargojl mjesecima i godinama nije mogla ni jesti ni piti, čekajući da je vlasnik pozove.

Postoji legenda koja kaže da je one noći kada su svi gargojli spavali u okamenjenom stanju, na njih bačena čarolija koja je sputala njihovu sposobnost da se pretvore iz kamena u Živo biće. Čarolija je uništena, njen tvorac je tajnu čarobnjaštva odnio u grob. Niko nije uspeo da oživi krilate zveri. Ostale su kamene i postale uobičajeni ukras za ljude.
K 12 A